Za francusku automobilsku industriju stižu teški dani. Nakon što je grupa PSA Peugeot Citroën prijavila pad prodaje od 14,8 posto u protekloj godini, a Renault do 2016. najavio ukidanje 7.500 radnih mjesta (što je više od 15 posto ukupnog broja zaposlenika), proizvođač guma Goodyear najavio je zatvaranje svoje tvornice pored Amiensa na sjeveru Francuske što bi značilo ukidanje novih 1.173 radna mjesta u automobilskoj industriji
'Zatvaranje tvornice jedina je moguća opcija nakon pet godina neuspjelih pregovora', objasnila je direkcija kompanije u priopćenju. Nadalje, objašnjava se da se na svakoj proizvedenoj gumi gubi trideset eura te da je tvornica zabilježila gubitke od 61 milijuna eura u 2011. godini.
U priopćenju se navodi da je uprava posve svjesna težine situacije za zaposlenike, no sindikati koje se neizravno proziva za neučinkovitost pregovora nisu se pokazali previše iznenađenima. Tvrde da se radi o n-toj najavi zatvaranja (a ni ova zadnja ne nudi nikakav konkretan datum) te da će nastaviti borbu svim sredstvima za radna mjesta. Lokalni zastupnici iz redova socijalista od vlade su zatražili da 'odbije' zahtjev Goodyeara za zatvaranjem pogona te su naveli da očekuju ponudu alternativnog rješenja. Naime, uprava je zasad odbila ponude drugih kompanije za preuzimanjem pogona čime bi se sačuvala barem polovica radnih mjesta.
Da je tema zatvaranje tvornice od nacionalnog značaja, potvrdio je i ministar za ekonomsku obnovu Arnaud Montenbourg izrazivši želju da za isti pregovarački stol dovede sindikate, upravu Goodyeara i kompaniju Titan koja bi eventualno preuzela pogon. Pothvat je to koji ne ulijeva velike nade posebice u kontekstu brojnih propalih pregovora sličnog tipa. Oko teme su se zatim oglasili i predsjednik i premijer s poslovičnim dobrim željama i nadama, no uloga vladajućih već se u nizu takvih pregovora pokazala ne pretjerano efikasnom.
Redoviti slučajevi iznuđivanja
Le Monde je tako podsjetio na sve velike slučajeve u kojima su radnici zbog opasnosti od gubitka radnog mjesta bili prisiljeni potpisati gotove sporazume. Scenarij uglavnom slijedi uhodanu shemu, iznevjerena očekivanja sindikata i radnika koji tvrde da uprava nije poštovala nagodbu dok uprava pak tvrdi suprotno, pasivno zabrinuta uloga vlade te u konačnici neizvjesni sudski rasplet situacije uz često zatvaranje pogona. Tako je krajem siječnja ove godine Renault nagnao radnike na potpisivanje sporazuma o ukidanju oko 8.000 radnih mjesta, zamrzavanju plaća i usklađivanju radnog vremena u svrhu jačanja konkurentnosti francuskih tvornica.
Zaposlenici su se našli pred gotovim činom, jer bi inače Renault zatvorio dvije tvornice, prema tvrdnjama sindikata. Uprava je negirala te navode, a ministar Montenbourg naveo je da pregovori s radnicima ne bi smjeli ličiti na ucjenu. Među mnogim slučajevima iznude, valja spomenuti proizvođača guma Continental koji je 2007. potpisao sporazum s radnicima o povećanju radnog vremena na 40 sati (umjesto 35 propisanih) u zamjenu za sitno povećanje prihoda. U 2010., tvornica u Francuskoj konačno se zatvorila, unatoč naporima vlade, a više od polovice od 1.120 zaposlenika trenutačno traži obeštećenje na sudu.
General Motors Company je pak 2010. izrazila želju za preuzimanjem pogona u Strasbourgu pod uvjetom da se cijena rada smanji za 10 posto zbog usklađivanja s povoljnijim cijena
ma proizvodnje u Meksiku. Potpisan je ugovor sa sindikatima u kojem se jamči održavanje određenog stupnja proizvodnje do 2014., investiranje više od 200 milijuna eura i zamrzavanje plaća tijekom dvije godine. Iako je 70 posto od 1.030 radnika prihvatilo sporazum, General Motors u 2012. najavljuje prodaju pogona. Ishod se najavljuje krajnje neizvjesnim.
