Na predstavljanju izvještaja u Kući ljudskih prava, kako javlja Media servis, istaknuto je da sustav još uvijek u nedovoljnoj mjeri štiti žrtve, ne sprječava kršenje prava i ne privodi pravdi one koji su ljudska prava prekršili. Najviše je kršenja ljudskih prava u okviru obiteljskog nasilja, problema u radnom odnosu, socijalnoj skrbi, diskriminaciji i mobbingu. Veliki je broj slučajeva u kojima su kršena prava Roma, bilježi se porast silovanja, a sve češće je i zlostavljanje među susjedima.

'Vlada je zajedno s dijelom poslodavaca i uz pomoć najvećih tiskanih medija stvorila sliku da su radnici krivci za krizu. Potrebne su nam politike koje osnažuju ekonomsku poziciju građana i osiguravaju raznolikost gospodarskih subjekata u smislu podržavanja otvaranja novih tvrtki baziranih na znanju i proizvodnosti, razvoja socijalnog poduzetništva i zadrugarstva', prokomentirala je Izvještaj o stanju ljudskih prava za portal H-alterSandra Benčić iz Centra za mirovne studije.

Po mišljenju Sanje Sarnavke iz udruge B.a.B.e. vladajući su u u protekloj godini imali i pozitivnih rezultata, poput zakonskih rješenja o medicinski potpomognutoj oplodnji, prava na pristup informacijama ili ukidanja zabrane javnog okupljanja na Markovu trgu. Pohvalno je, po njoj, i uvođenje reda u registru birača i na HRT-u, no Vladi zamjera to što još nema osobu zaduženu za ljudska prava.

'Institucije loše odrađuju svoj posao, a pravosuđe je i dalje sporo i neučinkovito. Nepotizam, netransparentnost u zapošljavanju i imenovanjima, nedostatak vizije, loša komunikacijska strategija... Kada analiziramo pojedinačne slučajeve, vidimo kako se sve to prelama preko građana koji nemaju političku ili ekonomsku moć i ne znaju kako se oduprijeti nemilosrdnom sustavu koji im ponekad fatalno razara živote', upozorava Sarnavka.

Kroz 17 studija slučaja udruge okupljene u Kuću ljudskih prava ukazale su na ključna područja kršenja ljudskih prava u 2012. pa su se tako posvetili diskriminaciji žrtava obiteljskog nasilja s posljedicama po djecu, diskriminaciji na osnovi etničke pripadnosti, na osnovi spola te diskriminaciji Roma.

Progovorili su i o problemima povratka, obnove i politike stambenog zbrinjavanja, mjeri tajnog prikupljanja podataka građana putem telefonskih izlista bez neovisnog nadzora, statusu i položaju izbjeglica u postupcima izručenja, obeštećenju civilnih žrtava rata, seksualnom nasilju kao vidu izvršenja ratnog zločina.

Ukazali su i na pravo na javno okupljanje, diskriminatorni učinak odluke Vlade kojom se pogoduje samo jednom broju osoba u odnosu na druge u istoj pravnoj situaciji, problemu sustavne diskriminacije oboljelih od mentalnih poremećaja kroz onemogućavanje uvjeta za pristup tijelima vještačenja radne sposobnosti, omogućavanja adekvatne radne rehabilitacije i zapošljavanja u skladu s invaliditetom te skrbništvu umjesto prava na osobnog asistenta u socijalnoj skrbi i/ili 'case managera' u sustavu zdravstva.

Pratili su i kršenje prava na povjerljivost informacija putem doznaka HZZO-a i davanja informacija poslodavcima, ukazali na potrebu poticanja socijalne uključenosti i borbe protiv diskriminacije osoba s invaliditetom u području pristupačnosti te upozorili na potrebu poticanja socijalne uključenosti i borbe protiv diskriminacije osoba s invaliditetom u području zapošljavanja.