Operacija Teherana bila je visoko koreografirana i očito osmišljena da minimizira žrtve uz maksimiziranje spektakla, navodi CNN.

Bila je to složena misija. Više od 300 bespilotnih letjelica i projektila letjelo je iznad glava iranskih susjeda, uključujući Jordan i Irak - oba s američkim vojnim bazama - prije nego što su prodrli u zračni prostor iranskog smrtnog neprijatelja - Izraela. Izraelski saveznici pomogli su u obaranju većine tih ubojitih naprava, ali nisu mogli spriječiti ono za što se dugo vjerovalo da je scenarij sudnjeg dana za Bliski istok, prvi napad Islamske Republike na Izrael.

Legendarni izraelski protuzračni obrambeni sustav Iron Dome nije razočarao Izraelce, od kojih su mnogi otišli u skloništa. Napadnuto je samo nekoliko lokacija, uključujući vojnu bazu i područje u pustinji Negev, pri čemu je ranjeno dijete, dok je obrambena kupola odbila jedan od najvećih napada dronovima u povijesti.

Ipak, bila je to operacija za koju se vidjelo da će propasti - kada je Iran lansirao dronove ubojice sa svog teritorija, udaljenog oko 1500 kilometara, obavijestio je Izrael satima unaprijed.

Simbolika napada učinila je veliku ulogu. Umjesto da se puca iz jedne od susjednih zemalja u kojima su prisutni njegovi nedržavni saveznici, ovo je bio izravan napad s iranskog teritorija na izraelski teritorij. To je ugrozilo sposobnost Irana da nanese štetu Izraelu jer je lišilo operaciju elementa iznenađenja.

Ipak, tijekom ta četiri sata, dok je oružje fijukalo noćnim nebom, svijetu je zastao dah. Vatrene lopte letjele su iznad glava ljudi dok su promatrači iz tri zemlje slali snimke koje kao da su označavale početak kataklizmičkog rata.

Izrael i njegovi regionalni partneri mogli su pripremiti obranu, a operacija se svela na nešto malo više od zastrašujućeg vatrometa. Kad je iranska stalna misija pri Ujedinjenim narodima objavila na Twitteru da je operacija 'završena', bilo je lako odstupiti od toga misleći da Islamska Republika samo laje, a ne grize.

Udar je poslužio kao odmazda za izraelske zračne napade na iranski konzulat u Damasku ranije u travnju, u kojima je ubijen visoki zapovjednik, a bila je u skladu s očekivanjima američkih obavještajnih službi i analitičara. Iransko se vodstvo osjećalo prisiljenim napasti Izrael kako bi potvrdilo svoju poziciju regionalne sile i raspršilo predodžbe o sebi kao tigru od papira. Iranci su udvostručili demonstraciju sile pokretanjem operacije s vlastitog teritorija, a ne preko posrednika u Siriji, Libanonu, Jemenu ili Iraku.

Ipak, Iran je također trebao pokušati izbjeći izazivanje sveopćeg rata. Gospodarstvo mu je klonulo pod teretom sankcija iz Trumpove ere, a na ulicama raste nezadovoljstvo zbog represivne politike vlade. Činilo se da je u nedjelju ta zemlja ne samo uzela u obzir izraelske robusne sustave protuzračne obrane, već se i oslanjala na njih. Relativno visok stupanj američkih obavještajnih podataka o operaciji također sugerira da se Iran možda uključio u povratne komunikacijske kanale sa zapadnim čelnicima. Iranski ministar vanjskih poslova Hosein Amir-Abdolahian potvrdio je da je susjednim zemljama, uključujući glavne američke saveznike, dao obavijest 72 sata unaprijed kako bi obuzdali posljedice vlastite operacije, a čini se da su je namjeravali osujetiti.

Stil napada podsjeća na odgovor Teherana na ciljano ubojstvo bivšeg najpoznatijeg iranskog generala, Kasima Sulejmanija, u siječnju 2020., u vrijeme američkog predsjednika Donalda Trumpa. Teheran je američkim vojnicima 10 sati unaprijed dao upozorenje prije nego što su lansirali masivne balističke projektile na američke vojne položaje u Iraku, uključujući zračnu bazu Al Asad. Napad je izazvao pustoš, ostavljajući ogromne kratere u tlu, ali nije prouzročio poznate američke žrtve. Pritom su iranske snage slučajno oborile komercijalni mlažnjak koji je poletio iz teheranske zračne luke, ubivši više od 100 putnika i potaknuvši bijes javnosti na režim koji se sve više smatra nesposobnim.

U to su vrijeme Iranci bili zaokupljeni demonstracijom onoga što njihova vojska može učiniti, a ne onim što je voljna učiniti. SAD nije uzvratio, spriječivši regionalni rat.

Četiri godine kasnije iranski plan možda se neće odvijati po već viđenom scenariju. Izrael je već obećao odgovoriti. SAD je javno izjavio da neće sudjelovati u izraelskoj odmazdi, što bi moglo umiriti Iran. Ipak, Netanyahuov Izrael pokazao se sve nepredvidljivijim, a Iranci prijete strožom akcijom u slučaju daljnje eskalacije.

U budućem napadu Teheran se možda neće ustručavati koristiti sjevernu izraelsku granicu kao lansirnu rampu. Tjedan dana prije napada libanonski izvor upoznat s tim pitanjem isključio je mogućnost da Hezbolah, najmoćniji iranski partner, bude dio početne iranske odmazde.

Međutim izvor je upozorio da će Hezbolah i druge borbene snage koje podržava Iran 'biti pripremljene za fazu koja dolazi nakon iranskog odgovora'.

Snažna izraelska odmazda mogla bi natjerati Iran da zauzme još tvrđi stav u sklopu svoje politike prema Izraelu. Konzervativci su posljednjih godina učvrstili kontrolu nad iranskom vladom, a postoji sve veći otpor pritisku Zapada da se obuzda program obogaćivanja urana u zemlji.

'Mora postojati određeno zadovoljstvo u određenim krugovima u DC-ju i Izraelu time da ograničeni odgovor Irana odražava neravnotežu moći u korist Izraela', napisala je Trita Parsi, iranska analitičarka iz DC-ja i izvršna potpredsjednica Instituta Quincy, na X-u.

'Ali razmislite i shvatit ćete da će ova epizoda ojačati one u Teheranu koji vjeruju da Iran mora postati nuklearan', navodi se u analizi CNN-a.