pod američkim povećalom

Macron se namjerio na SAD: Je li to ipak prevelik zalogaj, pa i za jednog 'predsjednika s karakterom'?

21.09.2021 u 21:51

Bionic
Reading

Za francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, debakl s izgubljenim poslom izgradnje nuklearnih podmornica za Australiju sugerira da je NATO nagrižen manjkom povjerenja. Naravno, Macron ne može dopustiti da u javnosti prevlada njegov imidž 'slabića', osobito ne šest mjeseci prije predsjedničkih izbora na kojima će nastojati izboriti drugi predsjednički mandat, piše New York Times, analizirajući poremećaj u transatlantskim odnosima u jeku snažnog uspona Kine

Predsjednik Macron ušao je u posljednju vanjskopolitičku avanturu s velikim ulogom: naredio je svom ministru vanjskih poslova da se u ocjeni američkih poteza posluži jezikom neuobičajenim u diplomaciji, osobito među saveznicima: 'laži', 'dvoličnost', 'brutalnost', 'prijezir'. Opozvao je francuskog veleposlanika u SAD-u. Takva drčnost dio je karaktera, zahvaljujući kojemu je Macron postao predsjednik u dobi od 39 godina, konstatira New York Times u analizi poremećenih odnosa između Pariza i Washingtona.

Ugledni američki dnevnik podsjeća da je Macron u svom predsjedničkom mandatu još ranije opozvao francuske veleposlanike u Turskoj i Italiji, ali to je bilo zbog percipiranih uvreda. U slučaju podmornica stvar je ponešto drukčija. Postavlje se pitanje: ima li predsjednik Macron u rukama dovoljno dobar špil karata?

Reagirajući na tajni američko-britanski potez s nukleanim podmornicama, Macron bi mogao dodatno eskalirati krizu, na valu ideje o povlačenju iz zajedničkog zapovjedništva NATO-a, 12 godina nakon povratka Franuske u operativni dio Atlantskog saveza. To bi, piše NYT, ipak bio radikalni korak - unatoč Macronoj ocjeni iz 2019. da je NATO doživio 'moždanu smrt'. Ipak, već samo cirkuliranje takve ideje ukazuje na razmjere 'ozbiljne krize' u bilateralnim odnosima, kako je to kazao šef diplomacije Jean-Yves Le Drian.

Francuska se osjeća poniženo. Neće lako zaboraviti ono što je doživjela kao 'nepodnošljivu' američku pljusku u lice. Le Drian je trenutno u New Yorku, na zasjedanju UN-a, no nema naznaka o susretu s kolegom Antonyjem Blinkenom. Macron je pak ostao kući, za razliku od britanskog premijera Borisa Johnsona, koji će se sastati s američkim predsjednikom Joeom Bidenom.

Za Macrona, gubitak povjerenja među NATO saveznicama povlači prilične posljedice. Novo, ad hoc obrambeno savezništvo između SAD-a, Britanije i Australije (AUKUS) u srazu sa sve jačom Kinom, rekvijem je za staro savezništvo čiji je neprijatelj, Sovjetski Savez, odavno upokojen. Posao s podmornicama zatekao je Francusku u svijetu novih, oportunističkih savezništava koja se vrte oko uspona Azije. Francuska na to ima svoj odgovor: pretvaranje Macronovih omiljenih fraza o 'europskoj strateškoj autonomiji' i 'europskom suverenitetu' u stvarnost.

Emmanuel Macron i Scott Morrisson Izvor: EPA / Autor: YOAN VALAT

Naravno, postoje brojni argumenti za snažniju i jedinstveniju Europu, piše NYT, argumentirajući to fijaskom s podmornicama, pustošenjem Afganistana, ignorantskim odnosom bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, Brexitom i jasnim transatlantskim razlikama u odnosu prema Kini.

Jačanje Europe jedini je način da Stari kontinent 'ostane u povijesti', kako se izrazio ministar Le Drian. Problem je, međutim, u nejedinstvu Europske unije, što je vidljivo i po tome što je francuska uvrijeđenost uglavnom naišla na šutnju među europskim saveznicima, piše NYT, citirajući ipak i izjavu predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen CNN-u o tome kako je 'jedna članica EU-a tretirana na neprihvatljiv način'. U međuvremenu, reagirao je i predsjednik Europskog vijeća Charles Michel, snažno osudivši 'nedostatak lojalnosti i transparentnosti' SAD-a u 'krizi podmornica'.

Le Drian je u međuvremu razgovarao s njemačkim kolegom Heikom Maasom, no europskim nacijama poput Poljske i Mađarske daleko je više stalo do američke zaštite kroz NATO nego do zaštite francuskih interesa u indo-pacifičkoj regiji. Umjesto europskog 'suvereniteta', oni žele vratiti vlastiti suverenitet, koji im je ne tako davno oteo Sovjetski Savez. S obzirom da se vanjskopolitičke odluke u EU-u donose jednoglasno, ove razlike među državama članica imaju presudnu ulogu, piše NYT.

  • +4
Američke podmornice Izvor: EPA / Autor: JEON HEON-KYUN

Francuski politolog Dominique Moisi smatra da je slučaj s podmornicama ukazao na važnost Macronovog zalaganja za snažniju i autonomniju Europu, ali je ujedno naglasio i nešto drugo. 'Mi smo u pravu, ali smo u tome usamljeni', rekao je, dodajući da će se upravo ovaj slučaj moža pokazati presudnim u povijesti i označiti početak rasapa NATO-a ili barem marginalizacije Saveza u sve opasnijem svijetu.

Macron još uvijek ima karte u ruci. Njemačka, sa svojim golemim ekonomskim interesima u Kini, zabrinuta je koliko i Francuska - ako ne i više - neprijateljskim američkim nastupom prema Pekingu u mandatu predsjednika Bidena. Njemački trgovinski odnosi s Kinom nadmašuju američke. Zajednički, francusko-njemački pristup Kini i kombinacija angažmana s čvrstom kritikom kršenja ljudskih prava mogla bi biti temelj pomirljivijeg europskog odnosa prema Pekingu u jeku najvažnijeg globalnog razvoja događaja i strateškog pitanja današnjice - rapidnog jačanja 'države nadzora' pod predsjedanjem Xi Jinpinga.

  • +3
Mladima u Kini igranje igara ograničeno je na tri sata dnevno Izvor: EPA / Autor: ALEX PLAVEVSKI

Ako se pita Europu, jedan Hladni rat bio je sasvim dovoljan. Francuska također može smatrati da je zadužila SAD u lipnju, kada je unatoč određenim otporima dopustila da se po prvi put uvrsti Kina u završnu deklaraciju NATO-a, istu onu gdje je hrvatski predsjednik Zoran Milanović izborio spomen Daytonskog sporazuma i reforme izbornog zakonodavstva u BiH.

U deklaraciji se navodi da kineske 'ambicije i njezino odlučno ponašanje predstavljaju sistemski izazov za međunarodni poredak utemeljen na pravilima'. Posao s podmornicama bio je velika otplata za taj ustupak, osobito stoga što je francuski ugovor, težak 66 milijardi dolara, bio osobito važan Parizu kao simbol angažmana u Aziji po principu 'sloboda i suverenitet za sve'.

Prema riječima Macronovog glasnogovornika Gabriela Attala, francuski i američki predsjednik razgovarat će idućih dana. Pomirljive američke geste pritom će biti pomoći, navodi NYT, dodajući da je popuštanje restrikcija za cijepljene putnike u SAD - uključujući i Europljane - pripomoglo u uklanjanju razloga za iritiranost Francuza.

Povijest sugerira da se velike krize u odnosima između SAD-a i Francuske - rat u Iraku 2003. godine i odluka bivšeg predsjednika Baracka Obame da ne bombardira Siriju 2013. - mogu nadvladati. Ipak, Macron je bijesan i ne može si dopustiti imidž 'slabića' šest mjeseci uoči predsjedničkih izbora. Marine Le Pen, desničarska protukandidatkinja, to bi dobro iskoristila. Štoviše, čini se da nije potrešena ni sva ljubav između Macrona i Bidena, koji ima dugo pamćenje i koji je bio itekako nesretan francuskim protivljenjem ratu u Iraku, podsjeća NYT.

'Osjećaj izdaje izrazito je snažan', rekao je opozvani francuski veleposlanik Philippe Etienne za Le Monde. Put povratka za Francusku i SAD bit će dugačak. Macron 'sumnja' u NATO i gotovo sigurno je da će ostati pri svome skepticizmu, konstatira NYT, zaključujući da je drugo pitanje ima li francuski predsjednik pritom ikakvu održivu alternativu.