Šipan je zaboravljeni raj. Tamo je vrijeme stalo i sve je toliko bogato, zeleno i lijepo da otapa najtvrđa srca i miluje trbuščiće. Vrt gospara Andre je lijek za gastritis, kolitis i općenito - stresitis!
E sad, ne bih bila fudblogerica da me hrana ne prati u stopu! Došavši na Šipan, Korina i ja, smjestismo se kod jedne draage obitelji. U laganom razgovoru na taraci saznale smo, prvi dan, da je glava kuće, gosparAndro, godinama radio kao šef kuhinje u svim boljim dubrovačkim hotelima. I naravno da ima vrt iza kuće i naravno da je sve što priprema domaće i svježe i superukusno i naravno da smo se kod njega hranile većinu vremena.
Ostatak smo provodile šetajući gore/dolje po Šipanskoj luci, kupale se, spavale, sunčale i upijale taj mir i tišinu i čistu prirodu koja nas je resetirala - višestruko.
Imale smo nekakav svoj red i mir i sreću što smo naletjele u doba trajanja Malog filmskog festivala pa smo uvečer s mještanima gledale filmove pod otvorenim nebom.
Tako nam je i postalo jasno zašto se cijela obitelj Britanaca preselila iz Londona na Šipan. Prodali su sve što su imali i došli na kraj svijeta. I nisu pogriješili. Mislim da su samo prije shvatili što im je činiti, od nas koji još uvijek nismo (za)ozbiljno razmotrili predviđanja Majanskoga kalendara ;).
Blitva iz vrta ... jutros ubrana ;)
Vrata koja vode u Šipanski raj
Sobe, Zimmer, Camere :)
Korina i zalaz sunca u Šipanskoj Luci
Gradele barba Andre ...
... svega tu ima; cipli, pasi, maške ;)
Renesansa!
Male, ali svježe ;)
Pečene vrtne balancane i paprika ...
... lešada od vrtnih tikvica i k'umpira
Korinina noga u vrtu ;)
Cijela Korina u vrtu :)
Petrusimul!
Mini rajčice :)
Moja noga u vrtu ... bez laka na noktima! Divotica!
Old school kante za polijevanje ;)
Pogled iz vrta. Na drugu stranu. Na zvonik.
Bogato, zeleno, mirisno ...
... i egzotično šipansko, vrtno (o)bilje :)
Stvar koju je svake večeri pjevao stanoviti Jamie, kojega su mještani uporno zvali Johnny!
