INTERVJU S MARINKOM DOŠENOM

Šef solinskog industrijskog diva: 'Zbog jake kune izgubili smo jednu tvornicu, zato jedva čekam uvođenje eura'

09.06.2019 u 12:50

Bionic
Reading

Solinski AD Plastik prošlu srijedu okitio se laskavom titulom najboljeg velikog izvoznika za prošlu godinu. Tim povodom razgovarali smo s Marinkom Došenom, direktorom našeg najvećeg proizvođača plastičnih dijelova za automobilsku industriju od 2015. Otkrio nam je kakvi su im daljnji poslovni planovi, hoće li uspjeti ponoviti rekordnu lanjsku godinu i zbog čega jedva čeka uvođenje eura

AD Plastik godinama je jedna od perjanica naše industrije. Tvrtka je nastala 1992. izdvajanjem iz bivše Jugoplastike, a od 1996. djeluje pod današnjim imenom. Privatizirana je 2001., a zaposlenici su vlasnici skoro petine dionica.

Solinski 'plastičari' imaju sedam tvornica, od čega su tri u Hrvatskoj (Solin i Zagreb), dvije u Rusiji te po jedna u Srbiji i Mađarskoj. Zapošljavaju preko 2900 radnika, od kojih 1600 radi u Lijepoj Našoj. Njihove branike, haube, blatobrane te brojne druge dijelove interijera i eksterijera automobila kupuju globalni giganti poput Renaulta, Forda, Volkswagena, Nissana i ostalih.

S Došenom smo razgovarali u zagrebačkoj tvornici u kojoj radi 600-tinjak radnika i 43 specijalizirana robota. Iz nje dnevno izađe čak 50 kamiona gotove robe.

Prošlu godinu završili ste s rekordnim brojkama. Prihodi su iznosili 1,3 milijarde kuna, zarada gotovo 90 milijuna kuna. Na polovici smo 2019. Hoćete li uspjeti i nju okončati sličnim rezultatima?

To je dio naše strategije. Želimo stalni i kontrolirani rast. Lani nam je veliki iskorak bila akvizicija u Mađarskoj. Ove godine investitorima smo najavili kako očekujemo rast prihoda na razini od 10 posto i zadržavanje trenutne profitabilnosti, jako dobre za ovu industriju. Prolazno vrijeme nam potvrđuje da su nam prognoze i planovi realni.

U Mađarskoj ste kupili tvrtku Tisza s 400 zaposlenih. Koliko ste je platili i je li pri preuzimanju bilo otpora Mađara?

Nije bilo nikakvih otpora. Do kupovine je došlo zahvaljujući spletu sretnih okolnosti. Vlasnik te tvornice bila je japanska globalna kompanija koja je odlučila izaći iz europskih proizvodnih pogona. Tvrtku su zatim preuzeli mađarski investicijski fondovi. Tvornica je ostala praktički sama, a proizvodnja se nastavila jer su je diktirali kupci. Kad smo se pojavili, vlasnici su bili sretni jer su se riješili nečeg čime se ne znaju baviti. Radnici su bili zadovoljni jer je došao vlasnik koji se bavi tim biznisom. A i kupci su pozdravili naš dolazak jer su konačno mogli razgovarati s nekim. Mislim da smo je fer platili.

Što vam je konkretno donijela ta akvizicija?

Ušli smo na novo tržište i dobili nove kupce. Najvažniji partneri Tisza Automotivea su Suzuki, Bentley i Volkswagen. Kako biste došli na listu dobavljača nekog kupca, morate proći dosta složene postupke kvalifikacija. Da smo samostalno išli u osvajanje Suzukija u Europi, trebale bi nam tri godine. Kupovinom Tisze dobili smo odlično zemljopisnu smještenu bazu u odnosu na proizvođače automobila u tom dijelu Europe. Samo u Mađarskoj proizvede se oko 650.000 vozila godišnje. Jedno od pravila ove industrije za ozbiljan posao i projekte to je da morate biti blizu proizvođaču automobila. Logistički troškovi i rizici su važni.

Koji su vam trenutno najvažniji poslovi?

Jedan naš ugovor traje otprilike sedam godina. Dvije godine su samo troškovi. Ulažete u razvoj, specijalne alate i pripremate se za industrijalizaciju. Onda imate prosječno pet godina serijske proizvodnje vozila. U ovoj godini imamo dva velika projekta koja su prošla te dvije godine ulaganja. Nedavno smo krenuli sa serijskom isporukom za novi Renault Clio 5. Riječ je o modelu koji se jako dobro prodaje i to će biti jedan od temelja našeg rasta u ovoj godini. Drugi važan projekt koji kreće u rujnu ugovor je vrijedan 80 milijuna eura za rumunjsku tvornicu Forda, u kojoj će se proizvoditi njihov novi SUV Puma. Krajem ožujka već je započela serijska proizvodnja za novi Twingo.

Planirate li možda nove akvizicije?

Naš tempo rasta diktiraju kupci. Koliko je god to moguće, moramo pratiti postojeće kupce. Veliki rast i rast koji nije kontroliran može biti opasan. Naravno da razmatramo mogućnosti širenja, ali ćemo u sljedeće dvije godine prvenstveno biti fokusirani na realizaciju postojećih projekata i organski rast.

Kakvi su trendovi u automobilskoj industriji? Bojite li se nove gospodarske krize koja bi mogla srezati prodaju automobila?

Kriza je jedini rizik na koji ne možemo utjecati. Srećom, ne vidim ozbiljnije najave ičeg sličnog. Analitičari procjenjuju da će europsko tržište automobila u srednjoročnom razdoblju rasti od jedan do tri posto. Za Rusiju je prognoza malo optimističnija i kreće se od tri do pet posto. Zanimljivo je da je rast AD-a Plastik veći od rasta tržišta. Te stope rasta prate i veliki globalni dobavljači koji rade sa svima. Spadamo u male globalne dobavljače te hvatamo poslove s kojima možemo biti brži od tržišta.

U Rusiji imate tvornice. Koliko vas koče političke okolnosti i nametnute sankcije Zapada?

Velika kriza u Rusiji 2013. - 2014. utjecala je i na proizvođače automobila i dobavljače. Volumen novoproizvedenih automobila smanjio se s 2,8 na 1,3 milijuna. Strateški smo odlučili ostati u Rusiji. Rusko tržište sad se sramežljivo oporavlja te ne očekuju velik i brz iskorak. Međutim ugovori za koje se sad natječemo govore mi da bismo mogli rasti brže od ruskog tržišta. Riječ je o našim stalnim kupcima, prvenstveno Renaultovim tvornicama. Ono što je velika razlika između nas i drugih hrvatskih tvrtki koje posluju u Rusiji, poput Podravke i JGL-a, to je što su oni direktno na udaru tečaja. Te tvrtke izvoze svoje proizvode u Rusiju, a mi imamo tvornice koje kupuju sirovinu, energiju i radnu snagu u toj državi. Time smo prirodno zaštićeni od tečaja.

Kako izvozite sve proizvode, pretpostavljam da ste veliki zagovornik uvođenja eura u Hrvatskoj.

Kao izvoznici prihvatili smo tečaj HNB-a takav kakav jest. Mislim da je kuna precijenjena. Samo na jačanju kune u posljednjih pet godina u prihodima smo izgubili 90 milijuna kuna u odnosu na tečaj iz 2014. godine. Možemo reći da je to vrijednost jedne tvornice. Unatoč tom stalnom jačanju kune, povećali smo plaće 15 posto, što je u zadnje četiri godine ukupni dodatni trošak od deset milijuna eura. Što se prije 'dogodi' euro, tim bolje jer će rizik promjene tečaja konačno nestati.

Poslujete u Srbiji, Rumunjskoj, Mađarskoj i Rusiji. Koliko je u usporedbi s njima konkurentna Hrvatska po pitanju uvjeta za industrijsku proizvodnju?

Pozdravljam sve dosad poduzete reforme, ali sve je to još skromno. Troškovi plaća u Hrvatskoj su od 30 do 50 posto veći u usporedbi s tim zemljama. Veća su i druga porezna opterećenja. Moramo više štititi i poticati industriju. Troškovi za električnu energiju u odnosu na lani povećani su nam za više od pet milijuna kuna. S jedne strane rastu troškovi, s druge strane imate iste ili malo veće prihode, a trebate povećati konkurentnost. Prostora za to u Hrvatskoj ima sve manje i manje…

Je li moguće privući u Hrvatsku nekog velikog proizvođača automobila? O tome često govori Mate Rimac, čiji je uspjeh s električnim automobilima odjeknuo u svijetu.

Siguran sam da je to moguće. Samo je to pitanje industrijske strategije. Bez povećanja udjela industrije u BDP-u teško možemo ostvariti stabilne stope rasta. U prvom kvartalu imali smo rast BDP-a od 3,9 posto. To je dobra vijest, ali prevelik je udio uslužnih djelatnosti i turizma. Prvo, to je vrlo rizično, drugo, kapitalno intenzivno i treće, sezonalno. Previše je tu nedostataka… Te bi djelatnosti trebale biti samo dodatak na zdrav temelj. Apsolutno podržavam Rimčevu inicijativu za dovođenje automobilske industrije u Hrvatsku. Može to biti i neka druga industrija, ali moramo reći kakva. Meni još uvijek nije jasno što to točno želi država.

Kako komentirate uspjeh Mate Rimca? Jeste imali kontakta s njegovom tvrtkom?

Nismo imali direktnih kontakata. Rimac je fantastičan inovator, samo što je od inovacije do industrijske proizvodnje velik i težak put. To i on sam često govori. Njegova energija i rezultati koje je dosad ostvario su odlični. Vjerujem da će naći investitore kako bi realizirao sve svoje planove. Istraživanje i inovacije samo troše novac. On se bavi razvojem pogonskih sustava i baterija, ali to još uvijek očigledno nije dovoljno da bi opstao bez investitora. Vjerujem da će mu se upornost na kraju isplatiti.

A gdje vidite AD Plastik za 10 godina?

Ovakvim poslovanjem vjerujem da AD Plastik može udvostručiti svoje prihode u 10-godišnjem razdoblju. Prihodi izvan Hrvatske trebali bi prijeći promet koji danas imamo u Hrvatskoj. Širit ćemo se na tržišta na kojima su prisutni naši kupci. AD Plastik vidim kao još većeg malog globalnog dobavljača u automobilskoj industriji.

  • +16
AD Plastik Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić