Dođete li u Grožnjan u drugoj polovici srpnja, negdje pred kraj dana i neposredno prije sumraka, sva je prilika da će vas tamo, već na ulazu u ovaj pitoreskni gradić u unutrašnjosti Istre, zapuhnuti zvuci čarobne glazbe. Krenete li ravno duž gradskih zidina, pa skrenete tragom zvuka lijevo Ulicom Umberta Gorjana pokraj nenametljivo impozantne Crkve svetog Vida, Modesta i Krešencije, grbavo kameno popločenje nepogrješivo će vas meandrirajućim uličicama odvesti do terase Belvedere, taman na vrijeme za neki od koncerata koji ovo povijesno mjesto na brdu iznad doline Mirne već gotovo dva i pol desetljeća na nekoliko ljetnih tjedana pretvaraju u najmanju jazz metropolu na svijetu. Zasluga je to Hrvatske glazbene mladeži, čiji Međunarodni kulturni centar ovdje djeluje već 53 godine, od kojih posljednje 23, u suradnji s općinom Grožnjan i Polivalentnim kulturnim centrom Grožnjan, organizira Jazz is Back BP – sad se već može reći najdugovječniji hrvatski jazz festival koji svake godine ugošćuje vrhunske svjetske jazz glazbenike, domaće glazbene zvijezde i mlade talente. I glazbene zaljubljenike iz čitavoga svijeta.

Karin i Mikael, sredovječni par iz Švedske, već godinama rado dolaze u Istru. Njih su dvoje u Grožnjan nabasali slučajno prije šest godina upravo u vrijeme festivala i od tada uvijek gledaju da navrate na neki od grožnjanskih glazbenih programa. "Doista je čarobno, posebno iskustvo, obožavamo Grožnjan", govore dok mjerkaju gdje da sjednu – jer terasa Belvedere već se i sat vremena prije početka programa u 21 sat počinje polako puniti ljudima koji žele biti sigurni da će naći mjesto u publici. Ove su godine već bili na koncertu Amire Medunjanin, vidjeli su nastup Grožnjan All Stars benda i oduševili se, pa su odlučili za kraj pogledati i showcase polaznika ovogodišnje jazz ljetne škole.

Na koncertu su igrom slučaja i Suzana i Dejan iz Beograda sa svoje dvoje djece, 9-godišnjim Đorđem i jedanaestogodišnjom Dunjom. U Istri su prvi puta, na obiteljskom su ljetovanju, a u Grožnjan su došli na preporuku prijatelja. "Svratili smo slučajno danas, nismo znali da postoji jazz festival i da se baš sad održava, ovo nismo očekivali, ovo je događaj, divno je. Oduševljeni smo svime – Istrom, Grožnjanom, festivalom, ljudima i gostoprimstvom", govore.

Festival je pokrenuo legendarni jazz glazbenik, pokojni hrvatski perkusionist Boško Petrović, koji je došao na ideju da se poveže Ljetna jazz škola HGM-a i festivalski program u svojevrsni međunarodni kulturni laboratorij, centar za učenje i razmjenu iskustava i mjesto promocije vrhunske jazz glazbe koji, u izravnom susretu s publikom, aktivno radi na promociji Grožnjana kao iznimne kulturne i turističke destinacije.

Koncert o kojemu je riječ svojevrsna je velika završnica festivala, tradicionalni grand finale ljetnog glazbenog kampa koji svake godine okupi preko 100 izvođača iz svih krajeva svijeta. Ove godine, u radionicama koje su vodili festivalski mentori Elvis Penava, Lea Lovrenčić, Joe Kaplowitz, Goran Rukavina, Marko Lazarić, Karlheinz Miklin i Famoaudou don Moye sudjelovali su mladi iz Hrvatske, Austrije, Slovenije, Njemačke, Singapura, Bugarske i Izraela.

"Klinci su super i, što je isto super, svake ih je godine sve više", kaže Rukavina, cijenjeni jazz glazbenik koji već 15 godina živi u Ljubljani, gdje vodi jazz klub. "Konstantno sam u glazbi, ne mičem se nigdje drugdje, samo se time bavim", nastavlja uz smijeh. On u Grožnjanu vodi radionice basa i kontrabasa. "Predavanja su odlično koncipirana, podijeljena na nekoliko grupa, za osnovniju razinu i onu napredniju. Radi se naporno, od osam ujutro do sedam navečer, nakon čega slijede jam sessioni i koncerti. Ovo večeras je rezultat toga rada, iako, naravno, ne samo njega nego i svega onoga što ovi klinci tijekom godine njeguju", govori. Cilj je programa da oni iz Grožnjana "izađu" sa smjernicama kako dalje napraviti svoj put u toj glazbi, pojašnjava. "To je prava svrha Grožnjana, iako je u stvari najveća svrha da se klinci ovdje upoznaju, sprijatelje i onda zajedno muziciraju do kraja života", dodaje Rukavina, koji je na festival prvi puta došao 1999. kao polaznik prve generacije učenika Boška Petrovića i – ostao. "To je priroda Grožnjana. Svatko tko ovdje dođe, zaljubi se u ovo mjesto pa se vraća".

Upravo je to napravio i ovaj festival, kada je 'vratio' jazz u Grožnjan, koji je i prije bio "grad glazbe" - u više od pet desetljeća otkad ovdje djeluje Međunarodni kulturni centar HGM-a u grožnjanskim je programima sudjelovalo gotovo 30 tisuća mladih i njihovih mentora iz više od 90 zemalja. Zato se festival i zove Jazz is back, čemu je nakon Boškove smrti, njemu u čast, pridodan i 'BP'. Ove godine trajao je dva tjedna, od 14. do 27. srpnja, tijekom kojih je ugostio vrhunske svjetske jazziste, dobitnike Grammyja poput Garya Smulyana, Luisa Bonille, Alexa Sipiagina, Johna Rileya i Dicka Oattsa, kao i velike jazz zvijezde Jima Rotondia, Jona Boutelliera, Andrea Pozzu, Alda Zuninu i druge.

Sipiagin, ruski jazz glazbenik sa stalnom newyorškom adresom i jedan od najcjenjenijih trubača svijeta, također je jedan od festivalskih mentora. "Od prošle godine živim u Italiji, a ovo mi je treća godina ovdje, s time da sam jednu morao preskočiti zbog covida. Obožavam se vraćati, ovo je za mene poseban glazbeni kamp jer su ovdje svi profesori ne samo nastavnici nego i aktivni glazbenici, ljudi koji kao i ja, putuju i žive glazbu. Prije Grožnjana završio sam jedan projekt a nakon njega idem ravno u Austriju, gdje me već čeka sljedeći", pojašnjava. Nadvikujemo se jer upravo nastupaju trojica njegovih polaznika. "Bilo je fantastično, oni su fantastični. Ovo su moji učenici koje vidite sad na pozornici. Deset dana intenzivnog rada i strašno su puno toga ostvarili", govori. Na pitanje hoće li doći i sljedeće godine ispaljuje odmah: "Obavezno, ako me pozovu".

Atmosfera je čarobna, s rijetko viđenom koncentracijom talenta, kreativnosti i euforične energije na jednome mjestu. Dan je pomalo prohladan, nakon dugog razdoblja nenormalnih vrućina, ujutro je pala velika kiša i napokon je malo rashladila zrak. Na terasi Belvedere sve vrvi od muvinga, publika je odavno zauzela mjesta na tribinama i ispred same pozornice, a krcati su i drveni stolovi s klupama koji obrubljuju plato. Kamere snimaju – svi se koncerti prenose uživo online – "slučajni" turisti prolaze, zastajkuju, vade mobitele, snimaju i ostaju, zadivljeni, kameni zid koji odvaja terasu od ulice uskoro je načičkan mobitelima. Do kraja koncerta plato je krcat ljudima, djecom, psima – ovdje su svi dobrodošli. Istočno od pozornice, klupe gdje mladi umjetnici razgaljeno iščekuju svoj trenutak izlaska na pozornicu, posebno su živahne. Premještaju se instrumenti, dodaju boce s vodom, jedni druge neprekidno bodre. Njihovi ih mentori grle, čestitaju im, vlada dinamičan timski šušur.

Tu su i tri zagrebačke srednjoškolke Buga Peter, Duga Golubić i Una Patafta. Una je dolazak u Grožnjan, kaže, planirala dvije godine ali, iako se dobro informirala o programu, svejedno ju je ono što je tu dobila iznenadilo. "Obožavam jazz i kad sam vidjela što se sve ovdje radi, bilo mi je to fenomenalno. Ali kad sam došla i otkrila koliko toga još dodatno možemo naučiti što uopće i ne piše u programu, totalno sam se oduševila i definitivno ću se vratiti", uzbuđeno govori. Buga i Duga jedna za drugom ponavljaju isto: super im je i žele se ponovo vratiti. Njih dvije sviraju klavir, Una harmoniku, gitaru i uz to pjeva, no čini se da ovdje nitko ne posjeduje "samo" jedan talent, kao što je imala priliku uvjeriti se i publika njihova koncerta, na kojemu su svi i pjevali i svirali, neki više od jednog instrumenta.

Takav je primjer i Lennart Pittrof iz Njemačke. Ovaj multitalentirani 19-godišnjak u Grožnjanu je već drugi put. Na pitanje što je to što ga vuče nazad sliježe ramenima kao u zagonetnoj nevjerici: "Na to je nemoguće odgovoriti. Stvar je u kompletnome iskustvu. Ovakvu sinergiju nisam nikada nigdje vidio, doista je impresivno", kaže odmahujući glavom. On svira gitaru, sklada, pjeva i, kako kaže, još uvijek traži svoj put u glazbi. "Planiram upisati muzičku akademiju, a za sada sebe smještam nekako izvan svih žanrova. Samo nebo je granica", kaže.

Noam Belson je iz Izraela, ima 21 godinu, fantastično pjeva i u ljetnu se školu odlučila upisati nakon što je za svoj rođendan početkom svibnja prvi put posjetila Grožnjan. "Moja je mama čula da tu postoji ljetna škola, što mi je dalo ideju. Divno mi je tu, jako sam puno naučila. Ovdje su profesori posebni, daju nam više nego što bi dali obični nastavnici – daju nam sebe, poput prijatelja su nam", kaže. Ona je upravo u svojoj domovini primljena na jazz institut a planira se u Grožnjan vratiti i sljedeće godine. "Aplicirat ću na audiciju za festivalski big band, Svjetski jazz orkestar glazbenih mladeži. Jeste li ih možda imali prilike čuti? To je nešto genijalno! Pokušat ću upasti sljedeće godine, to mi je trenutno najveći san".

A što znaju i što su naučili Noam, Lennart, Una, Buga i Duga pokazali su gotovo trosatnim nastupom zajedno s ostalim polaznicima ljetne jazz škole, izvodeći jazz standarde i instrumentalne "improvizacije", u dojmljivom glazbenom showcaseu talenata i sposobnosti inspiriranim Grožnjanom, uz obilje senzacionalne glazbe. Svi koji vole jazz znaju da je atmosfera na jazz koncertima uvijek posebna. Tu nema pristojnog čekanja da svirka završi pa da krene aplauz – publika čitavo vrijeme reagira, uzvikuje, plješće. Ta je sinergija ključan dio doživljaja, vrtloženja zajedničke energije glazbenika i publike.

U publici je svake festivalske večeri i Dubravka Dujmović Kušan, glavna tajnica HGM-a i spiritus movens festivala Jazz is Back BP. Boškova formula koja mladim glazbenicima nudi priliku da dva tjedna žive, rade i nastupaju na profesionalnom festivalu zajedno sa svojim profesorima doista se pokazala kao pun pogodak, govori. "U više od dvadeset godina postojanja gotovo je svaki hrvatski jazz glazbenik bio dio grožnjanske scene ili su se upravo u Grožnjanu odlučili da će njihov život biti jazz. Zvjezdan Ružić, Miron Hauser, Branko Sterpin, svi su oni bili članovi našeg big band jazz orkestra. Većina današnjih glazbenika, poput primjerice članova jazz orkestra HRT-a, članovi su HGM jazz orkestra", ponosno nabraja. Od prvog, neslužbenog petodnevnog festivala održanog 1999. na kojemu su nastupili profesori i polaznici jazz škole, festival se afirmirao kao nezaobilazno mjesto na koncertnoj karti vodećih svjetskih jazzista i jedna od najvažnijih kulturnih manifestacija u Hrvatskoj, a dodatnu potvrdu kvalitete dobio je 2008., kada je ovjenčan nagradom Europske jazz federacije kao najbolji mali (boutique) festival.

Grožnjan ima još jednu vrlo važnu ulogu, ističe Dujmović Kušan: on popunjava prazninu u hrvatskom obrazovnom sustavu. U Hrvatskoj, naime, ne postoji institucionalni obrazovni program koji bi mlade glazbenike pripremao za karijeru u jazzu, pa nakon klasičnog obrazovanja koje dobiju u srednjim glazbenim školama, nisu konkurentni na vodećim europskim i svjetskim jazz akademijama. "Stvorili smo ne samo novu generaciju jazz glazbenika, već jazz glazbenika s diplomom, i podlogu za osnivanje jazz škole, što i jest nekakav krajnji cilj", pojašnjava Dubravka, izuzetna, energična žena kojoj nikada ne silazi topli osmijeh s lica iako ju stalno netko vuče za rukav. Njezina je svojevrsna desna ruka Rino Duniš, direktor Polivalentnog kulturnog centra Grožnjan, koji je partner HGM-u na ovom projektu. Duniš je u vrijeme festivalskih početaka bio načelnik općine, suosnivač festivala i bliski suradnik Boška Petrovića, te i danas aktivno sudjeluje u programskom planiranju, pomaže u organizaciji, logistici. HGM-ov grožnjanski tim, naime, uz Dubravku čine još dvije stalne suradnice – u svemu se ostalome oslanjaju na prijatelje-entuzijaste i volontere. Duniš je strašno ponosan na sve što su festival i HGM napravili za Grožnjan. Naime, Jazz is Back BP samo je jedan segment HGM-ova angažmana u Grožnjanu – program Međunarodnog kulturnog centra traje od svibnja do konca rujna a uključuje, uz festival i Ljetnu jazz školu HGM-a, Croatia drum camp i festival Ethno Croatia, kao i čitav niz gostovanja, seminara i radionica u suradnji s gotovo svim umjetničkim akademijama u Hrvatskoj, Filozofskim fakultetom, Arhitektonskim i drugima, koje dovedu u Grožnjan oko 400-500 ljudi tijekom tri mjeseca.

"U prosjeku dnevno ovuda prođe 70-ak profesora i polaznika. Kultura je postala brend Grožnjana koji je ovaj grad, od grada duhova kakav je bio prije pola stoljeća, pretvorio u nezaobilazno mjesto na kulturnoj karti Europe i svijeta. Glazbenici iz čitavog svijeta nam se sami nude, jer je nastup ovdje postao pitanje prestiža", ističe Duniš.

Bošku Petroviću festival duguje još nešto. Naime, cijela grožnjanska jazz priča temelji se na prijateljstvu i umrežavanju - većina glazbenika koji tu borave, rade i nastupaju vezani su za Grožnjan ili izravno ili preko svojih prijatelja i kolega glazbenika, kao Boškovi đaci ili bliski suradnici, ili kao njegovi glazbeni nasljednici, prenositelji njegovih ideja. Svi oni ovdje dolaze ponajprije kao prijatelji festivala – iako dobiva potporu od Ministarstva kulture i medija, te od općine, županije, turističke zajednice i drugih sponzora, dok se dijelom financira i iz participacija polaznika jazz škole, festival ne bi mogao platiti komercijalne cijene vrhunskih glazbenika koje ugošćuje. A kako je od početka ideja bila privući što veću publiku, svi su koncerti tradicionalno besplatni.

"Ovo je brend koji je nastajao 50 godina", ističe Dujmović Kušan. "Mi ovdje razvijamo jedan specifični oblik kulturnog i obrazovnog turizma i sasvim je sigurno da od ovog koncepta nećemo odustati", dodaje. Formula je jasna: velika imena domaćeg i svjetskog jazza, brojne lokalne i regionalne zvijezde i puno, puno vrhunske glazbe. Naravno, ne bez novih nada – divnih, talentiranih mladih ljudi koji, kako je rekao Luis Bonilla predstavljajući ih na njihovu završnom koncertu, nisu budućnost jazza – već njegova sadašnjost.

Jer jazz se ne svira – jazz se živi. Zato, upišite Grožnjan u svoj ljetni itinerer. Vrijedna grožnjanska HGM-ova manufaktura već počinje planirati sljedeće festivalsko izdanje. Samo trebate krenuti za zvukom nekom od uskih uličica do terase Belvedere. Dok zrikavci počinju svoju uobičajenu cjelovečernju zbornu točku a dan preskakuje motovunsko brdo u daljini, kad glazba krene, zrak eksplodira.