STAV

Zbogom, walkman

Objavljeno: 08.11.2010 12:50 / Luka Rukavina

Foto: Ostale fotografije says-it.com / says-it.com

Prije par tjedana Sony je, nakon 30 godina, odlučio zauvijek ugasiti proizvodnju walkmana, aparata koji je kaseti omogućio da promijeni svijet. Iako su moderni maleni MP3 playeri daleko praktičniji, za one koji su odrastali u 80-ima ova je vijest imala vrlo tužnu notu

Sjećam se točnog trenutka. Bio sam ispred svoje kuće, tek sam dobio toliko željeni walkman. Bio je crno-bijeli, imao je čak uzicu, KLIK i KLAK glasali su se plastični gumbi, slušalice pomalo neudobne... A onda sam pustio prvu kazetu. Odjednom, glazba više nije živjela samo kraj linije ili na radiju u autu, već i vani, u divljini, kao sonična nadopuna sivoj svakodnevici. To nam je svima poklonio walkman - Freedom, baby, freedom! Glazba je postala prijenosna, usudim se reći nesputana. Vijest o konačnom i finalnom izdisaju walkmana dočekao sam s nevjericom. Nije da ga i dalje koristim (to bi ipak bilo previše hipsterski), ali mi je, kao i mnogima od nas, oblikovao glazbene navike, otvorio svjetove i apetite, bitne trenutke u životu začinio glazbom i pripremio nas na doba MP3-ica.

U početku bijaše - buka
A sve je počelo s jednim Japancem, suosnivačem Sonyja, i njegovom ljubavlju prema operi. Gospodin Masuru Ibuka mnogo je putovao avionom, često preko oceana. Ćaskanje i dječurlija koja dreči satima bez prestanka su mu jako išli na živce, a on je samo htio uživati u slatkim tonovima 'Tosce'. Po povratku u Japan, naredio je svojim podanicima da pronađu rješenje.

Sony je već imao u ponudi pressman, mali prijenosni snimač zvuka namijenjen profi novinarima. Funkcija snimanja je izbačena, mono je postao stereo, ugrađene su jeftinije komponente i walkman je ugledao svjetlo dana u lipnju 1979. (sufiks –man preuzet je od pressmana). Uz novo čedo napravljene su i nove lagane slušalice koje su težile tričavih 50 grama, za to vrijeme prava revolucija. Sony je vrlo brzo shvatio da ima (mega)hit - walkmani su nestajali s polica trgovina, legenda je rođena, a asocijalni tinejdžeri svijeta dobili su svoj novi trademark. Sonyju ovo pak nije bio zadnji -man proizvod - uslijedili su watchman (prijenosni TV), scoopman (snimač zvuka) i kasnije discman (CD player).

Pop kultura prigrlila je walkman: Marty McFly ponio ga je sa sobom u 1955. te pomoću njega i kasete Van Halena prisilio svog budućeg oca da izvede na spoj svoju buduću majku (i predstavio se pritom kao alien Darth Vader), Kevin Bacon i Chris Penn slušali su ga i uz njega plesali u filmu 'Footlose', Terminator nesmetano upada u stan Sarah Connor dok njezina cimerica sluša walkman, Kip slobode u 'Istjerivačima duhova 2' prohoda nakon što mu puste mjuzu s walkmana, a Patrick Bateman u 'Američkom psihu' ne odvaja se od njega.


Audiokasete
Nisam generacija vinila, možda ga zato danas toliko i volim - ploče su bile nešto što je imao i ponekad slušao moj otac. Moj medij bile su kasete. Mogao sam ih snimati i presnimavati do mile volje: na pitanje 'Možeš mi to presnimiti?' često sam odgovarao potvrdno - imao sam liniju s dva kasetofona iliti decka (s tehnologijom Noise Reduction) i satima sjedio ispred nje na tepihu u dnevnoj sobi, dok su slušalice, kupljene u Kuvajtu kasnih 70-ih, bile moj portal u zvonku radost.

Sebi ili, još bolje, nekoj drugoj posebnoj osobi u životu napraviti mix-tape bila je posebna čast. Sati, a ponekada i dani truda, planiranja i uštimavanja kako bi se dobila baš prava kompilacija nisu bili uzalud. Tako su se učvršćivala prijateljstva, zavodio suprotan spol ili proširivali (glazbeni) horizonti; mix-CD nekako nema taj efekt. Ipak je to svega par klikova u iTunesima, a da o spržim ti cijelu diskografiju i ne pričam.  

Svi pravi 'kasetari' (nazovimo se tako) uvijek su morali paziti na šum - znate, onaj šum - koji se pojavi kad presnimljenu kasetu presnimite još par puta i nakon trećeg umnožavanja postaje glasniji od glazbe, a jedna obična HB olovka u to je vrijeme bila vrijedno oruđe - njome se premotavalo vrpcu jer to ipak ždere baterije, a tko ima za nove...

Iz današnje perspektive, u to vrijeme svi smo se bavili piratstvom, koje se tek rađalo. Osim što smo hvatali dragulje s radija, što je u to doba bio pravi izazov - džalo se fige da ne uleti voditelj ili radijski jingle - tek su kasete stvorile prave A/V pirate, sumnjive tipove koji su na Hreliću dilali recentne audiohitove ili, u slučaju filmova, VHS kasete snimljene videokamerom u nekom hongkonškom kinu.

Krajem moje srednje, kasete se već bile na odlasku. Neko sam vrijeme koketirao s discmanom, imao jedan ili dva, vrlo brzo uskočio na iPod vlak i neko vrijeme imao Mini koji nikada nisam zavolio; ljubav se dogodila tek s Nanom. Još ga uvijek koristim. Prošao je sa mnom pola Europe, nekako smo - drugovi. Rijetko me ostavio na cjedilu. Nisam htio da ovaj tekst liči na osmrtnicu, što i nije, već elegični put sjećanja jednog dugogodišnjeg uživatelja glazbe.

A walkman? On je i dalje živ, donekle. Preselio se na mp3 playere i mobitele. Ali nije to - to, svi to znamo.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu