Novi priručnik američke vojske o ruskim vojnim taktikama dokument je na 280 stranica, prepun detalja i dijagrama o tome kako bi se ruski vojnici trebali boriti. A pokazuje i da su ruske trupe u Ukrajini često nailazile na neuspjehe upravo zbog toga što se nisu držale svojih uputa.

'Mnogi osnovni elementi ruske vojne doktrine dovoljno su čvrsti da bi mogli tvoriti dobar temelj za uspješne operacije. Ali je kvaka u tome da ih morate slijediti', rekao je za Business Insider stručnjak za rusku vojsku Scott Boston.

Priručnik američke vojske 'ATP7-100.1 - Ruska taktika', između ostalog, navodi da bi ruska vojska prilikom napada trebala napredovati u višestrukim ešalonima – odnosno valovima – trupa i tenkova, izrazito sinkroniziranim s izviđačkim jedinicama, bočnom zaštitom, inženjerijom, topništvom i protuzračnom obranom. Cilj je snažno udariti, brzo se kretati, probiti obranu i duboko napredovati. Kako bi smanjile otpor, jurišne postrojbe trebale bi se koncentrirati u više kolona da se napadačke jedinice razdijele i po širini i po dubini te tako rasprše i smanje učinke precizne vatre.

No kad je Rusija pokušala zauzeti Kijev munjevitim napredovanjem u prvim danima rata, oklopne kolone poslane su niz uske i zakrčene ceste. Iznenađeni blokadama i zasjedama, desetkovani su ukrajinskim topništvom, dronovima i protutenkovskim projektilima.

Umjesto brzih i dobro koordiniranih manevara s nekoć hvaljenim zračnim snagama, napadi se ponajviše oslanjaju na probijanje ukrajinske obrane topništvom ili 'jedrećim bombama' ili pak na gomile 'jednokratnih' vojnika amatera regrutiranih iz zatvora.

Rusi su takvu 'taktiku' vrlo skupo platili – procjene su da je dosad poginulo 450.000 ljudi te da je uništeno oko 3000 tenkova. Jedinice koje su prije rata glasile kao najbolje desetkovane su, a njihovi tenkovi i druga oprema uništeni.

Kako ističe Boston, i napadi potpuno usklađeni s ruskom vojnom doktrinom mogu propasti, no mnoge velike pogreške ruske vojske počinjene su upravo jer se nisu slijedile smjernice. Poput toga da straža uvijek mora biti ispred i da trupe ne smiju ostati nezaštićene. 'To su osnove', kaže Boston.

Ocijeniti trenutačnu rusku vojnu doktrinu vrlo je teško. Velik dio nje potječe još iz sovjetske ere strogo kontroliranih masovnih postrojbi.

'Zapovjednik upravlja borbom, odgovoran je za glavne elemente plana i ne očekuje ni približno istu razinu inicijative ili fleksibilnosti svojih podređenih kao što je to slučaj kod dobrih američkih zapovjednika', objašnjava Boston, inače bivši časnik američke vojske.

Ipak, vojne reforme donesene nakon 2008. trebale su stvoriti manje, ali agilnije snage zapadnog tipa.

'Kad im je taj sustav zakazao u prvim mjesecima invazije, Rusi su se vratili starijem, tradicionalnijem pristupu, u kojem su stavili mnogo veći naglasak na masovnost', dodao je Boston.

No problem možda i nije ruska doktrina, koliko cjelokupna strategija ratovanja u Ukrajini. Sovjetski planovi za invaziju na zapadnu Europu temeljili su se na postavljanju milijuna vojnika Sovjetskog Saveza i Varšavskog pakta, potpomognutih ogromnim zalihama oružja. S početnim jurišnim snagama od samo 180.000 vojnika - koji su na gotovo tisuću kilometara širokom frontu napadali manju, ali i dalje značajnu ukrajinsku vojsku – Rusi nisu mogli stvoriti nepokorivu masu na koju je računala njihova doktrina.

Ruski čelnici, kao i mnogi zapadni stručnjaci, računali su da Ukrajinci neće moći dugo pružati otpor i da će zemlja vrlo brzo biti okupirana. Jurišne jedinice čak su obaviještene o napadu neposredno prije početka rata.

'Nije nemoguće pobijediti u bitkama s nefleksibilnom vojskom, ali da bismo imali razumne šanse za to, treba imati dobar plan, koji Rusi očito nisu imali', kaže Boston. Ruske jedinice dobile su naredbu da krenu u Ukrajinu i zauzmu ključne lokacije prema vrlo agresivnom rasporedu i bez vremena za planiranje u slučaju da stvari krenu po zlu.

Ipak, postoje i mnogi aspekti ratovanja u kojima su Rusi pokazali usklađenost s povijesnom praksom i doktrinom - posebice u obrani, kad je Rusija prošlog ljeta zaustavila ukrajinsku protuofenzivu. 'U nekim slučajevima poboljšali su svoju doktrinu, primjerice povećanjem dubine i gustoće minskih polja', kaže Boston.

Postavlja se pitanje je li Rusija mogla zauzeti Kijev i dobiti rat u prvim danima invazije? S jedne strane, da se adekvatnije pripremala, Ukrajinci bi to mogli primijetiti te reagirati drugačije i spremnije. S druge strane, imala je neke značajne prednosti koje je prokockala odmah na početku te se kasnije vrlo sporo prilagođavala. 'Da je Rusija pokušala s boljim planom, stvari bi mnogo brže krenule puno gore za Ukrajinu', dodaje.

Ipak, Boston smatra da sve to nije krivica ruske vojske i, kako kaže, ne treba je podcjenjivati, nego lošeg vodstva.