Njegovu reakciju prenosimo vam u cijelosti:

Opovrgavam neistine u članku Nenada Jarića Dauenhauera Konzervativci dižu buru oko 'pedofilske lektire', Ferić odgovara od 11. ožujka 2016. Žalim što me autor nije prethodno kontaktirao i što iskazuje pristranost s ideološkim nabojem.

Niz Jarićevih neistina

Ispustio je stvaran sadržaj moga pisma prijateljima od 7. ožujka, a podmeće da sam iz konteksta vadio pojedine navode iz knjige Zorana Ferića Anđeo u ofsajdu, iako u toj poruci nisam naveo ni jedno slovo iz te knjige, nego pozvao primatelje poruke da se sami uvjere o kakvu je štivu riječ, izravno, čitanjem samoga djela.

Nadalje, netočno je objavio:

1. Da je naslov e-pošte koju sam sastavio: „Jokiceva kurikula iznjedrio…“. Moj je naslov: „Jokićeva reforma kurikula iznjedrila prijedlog pedofilske lektire“;
2. Da sam „tražio odgovornost onih koji su knjigu objavili“. Kao zagovorniku slobode izražavanja, to mi nikad nije palo i ne može pasti na pamet. Postojanje te knjige ne smeta u pluralističkom društvu, nego njezino uvrštavanje u školsku lektiru;
3. Da sam „Grozdov aktivist u borbi protiv zdravstvenog i građanskog odgoja“. Nisam član ni jedne stranke ni udruge, ni ičiji aktivist, pa ni Grozdov. Nisam protiv zdravstvenoga ni građanskoga odgoja. Naprotiv! Ali jesam protivnik nametanja rodne ideologije, panseksualizacije društva i institucionalizacije pedofilije. Protiv sam Zdravstvenoga i Građanskoga odgoja kakve je protiv zdrava razuma, međunarodnih konvencija, Ustava i zakonā, uz nezapamćena kršenja procedure obrazovnomu sustavu nametao Željko Jovanović. Moji razlozi za to javno su dostupni: Jovanović po treći put bez javne rasprave, i usprkos Ustavnom sudu, donio Kurikul zdravstvenoga odgoja, GOO nije u službi građanskoga odgoja ili Vratiti GOO Građanskom odgoju
Netočno je da bi GOOD bila „udruga za zaštitu ljudskih prava“ jer nije osnovana kao udruga i jer je to „inicijativa“ ili koordinacija onih koji tvrde da se „bave neformalnim obrazovanjem“, a platforma su isključiva dženderističkoga svjetonazora.

Nije navedeno tko točno u Ferićevu djelu kao školskoj lektiri ne vidi ništa sporno, nego bezimeno, da to ne vide iz tzv. „Ekspertne skupine koja je radila na kurikulumu hrvatskoga jezika“. Međutim, šesteročlana tzv. Ekspertna radna skupina koordinira cijelu tzv. Cjelovitu kurikulnu reformu, a na Kurikulu nastavnoga predmeta Hrvatski jezik radilo je 16 članova tzv. Stručne radne skupine.

Bez podloge u Ferićevoj knjizi novinar tvrdi da „glavni lik tuguje i plače za odraslom djevojkom“ iako nigdje u knjizi ne piše koliko je godina imala Karmen, osim da je „prva djevojka“ glavnoga lika i da ga je „ostavila“ (izdanje iz 2000., str. 26).

Nijekanja pedofilstva

Novinar ne priznaje očitu pedofilsku poveznicu između činjenice da se Playboyev novinar iz priče (str. 7 i 22) samozadovoljavao istodobno kad je „kroz prozor, u parku vidio jednu sasvim malu djevojčicu, zadignute haljinice, čučeći“ (str. 26), kako mokri. On izvrće općeznanu činjenicu da je pedofilski čin i kad netko čini bludnu radnju nad samim sobom, uspaljen prizorom malodobne osobe, a ne samo kad spolno opći s djetetom. Za prvi slučaj u Hrvatskoj prijeti kazna do osam godina zatvora, a za drugi do petnaest.

Novinar prešućuje da glavni lik prve Ferićeve priče Marina zvana Henrietta „nije bila starija od osamnaest godina“ (str. 9), što znači da je prema članku 1. UN-ove Konvencije o pravima djeteta iz 1989. – riječ o djetetu. Obljubom djeteta čini se kazneno djelo. Pedofilija je seksualna nastranost, putena požuda odrasle osobe prema djetetu, a prema međunarodnom pravu dijete je svako ljudsko biće mlađe od 18 godina. Glavni lik Ferićeve knjige spolno je općio s tom maloljetnicom pa odlazi na pregled „u ambulantu za AIDS Zarazne bolnice dr. Fran Mihaljević na Mirogojskoj cesti“ (str. 59), „zbog jedne male narkomanke, Marine, koju sam neoprezno dirao u krivo vrijeme“ (str. 61). Glavni lik Ferićeve knjige znao je da je riječ o pedofiliji jer su ga prethodno više puta opomenuli: recepcionar: „Nemojte se upuštati u to, može biti opasno za vas“ (str. 10) i policajac: „Upozoravam vas da je odnos s maloljetnicom krivično djelo“ (str. 19).

Novinar prešućuje izričita spolna zlostavljanja i iskorištavanja djeteta koja se spominju u knjizi: „Kad sam se vratio i to rekao Marini, napravila je facu kao da vidi duh svoga oca kako [siluje] petogodišnju djevojčicu“ (str. 31) i: „Ne znam otkud se stvorio, ali priča se da je ovdje i neke djevojčice pipao, kad je bila ljetna škola plivanja“ (str. 118).

Jesu li predlagatelji kurikula pribavili stručna mišljenja da ovakva lektira ne može biti ugroza zdravlja, uzrok duševnoga zlostavljanja djeteta ni poticaj komu da spolno zlostavlja dijete?
Novinar je postavio ključno pitanje: „Što bi na kraju od svega moglo ostati sporno u Ferićevoj priči?“, ali je na njega odgovorio tautološki: „Eventualno možda samozadovoljavanje“. E da je samo to.

Odgoj i obrazovanje bez vrjednota

Jesu li etična i građanski prihvatljiva besprigovorna prikazivanja mićenja državnoga službenika (str. 25-26) kao normalno poslovanje?

Je li s dostojanstvom ljudske osobe spojivo nazivati ljude psima, točnije hrtovima (str. 24, 25, 26 i 28) te kao „lijepo sjećanje“ čuvati nasladu nad slijepim dječakom koji je bio navođen da se sudara „s grmljem i kantama za smeće“ (str. 144)?

Je li politički korektno homoseksualce imenovati pogrdnim imenom (str. 10, 61 i 148) i izražavati rasizam (str. 127)?

Je li za kulturna čitatelja prikladan jezik pun prostačenja u cijeloj knjizi?

Je li za malodobna učenika odgojno i izgrađujuće opisivati prizore sodomstva, usnoga (str. 27, 79 i 112) i čmarnoga snošaja (str. 87 i 111), samoozljeđivanja spolovila (str. 101), orgija u troje (str. 111), fekalnih fetiša (str. 126), iživljavanja nad dječakom da pije mokraću (str. 148), razdjevičenja mrtvaca (str. 89)? Uporno promicanje razvrata i bludničarenja (str. 16, 18 i 127)?

Nije li škola i odgojna ustanova? Smije li školska lektira razarati svaku čednost i pristojnost
Novinar i neimenovani stručnjaci, koji su mu izvor relativiziranja mojih bojazni, očito ne znaju da je javni moral pojam iz Hrvatskoga ustava koji određuje: „Slobode i prava mogu se ograničiti… da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje“ (čl. 16.). Javni je moral razina poštovanja ćudorednih normi i pravnoga poretka u nekoj zajednici, a „često znači regulaciju seksualnih pitanja, uključujući prostituciju i homoseksualnost, ali također i pitanja odijevanja i nagosti, pornografije, prihvatljivosti u socijalnim terminima kohabitacije prije braka te zaštite djece“ (Wikipedia).

Sve navedeno potvrđuje da bi onaj tko bi propisao Anđela u ofsajdu kao školsku lektiru, makar izbornu, ili davao, ili dopuštao maloljetnicima da je čitaju, počinio kazneno djelo upoznavanja djece s pornografijom. Članak 165. stavak 1. Kaznenoga zakona o tom određuje: „Tko djetetu… proda, pokloni, prikaže… ili na drugi način učini pristupačnim spise… pornografskoga sadržaja… kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.“

Društvo nema budućnosti ako ne bude imalo nultu stopu snošljivosti prema pedofiliji. Izostavimo ovakvu Ferićevu knjigu, a učenicima osigurajmo štivo prikladno izgradnji njihove osobnosti i odgovornosti.