KOMENTAR JULIJANE ADAMOVIĆ

Nije strašan teror ocvalih piciginaša, nego savjet: 'Gospoja se tribala maknit'

06.09.2016 u 15:03

Bionic
Reading

U Kaštelima su četvorica lokalnih ljubitelja picigina izmaltretirala gošću iz Slavonije koja se zbog njihova divljanja na hotelskoj plaži zabrinula za svoju djecu pa im lopticu bacila u smeće. Nije najveći problem to što su ženu koja je platila za svoj odmor hvatali za gušu i zlostavljali, nego reakcija dijela građana, piše Julijana Adamović. Oni su s prijekorom pričali o ženi koja nije začepila pred domaćim mužjacima, a potom lamentirali da je siromašna, plaća na 12 rata, a konobari su joj ovlaš i prebrojali koliko je boca piva pila. Takvi koji sada začepljuju nos na 'siromašne domaće goste', piše komentatorica tportala, zaboravljaju da je lopta okrugla, pa i ona za picigin

Dok je Europa ovo ljeto lomila verbalna, brahijalna i pravna koplja oko burkinija na plažama, u Hrvatskoj se malo iza sredine kolovoza - zaratilo zbog loptice. Jedna nematerijalna kulturna baština brutalno je i nekulturno zloupotrebljena, a kako je s raspravama na društvenim mrežama krenulo, šteta bi mogla biti veća nego što su akteri priče pretpostavili. Ako su tako nadobudni i zaljubljeni u svoja tijela išta i pretpostavljali.

Naime, mediji i društvene mreže u Hrvatskoj, ali i cijeloj regiji užarili su se zbog incidenta koji se prije skoro pa mjesec dana zbio na plaži Resnik u Kaštelima na kojoj su četvorica domaćih mačo momaka pokušala nasilnim putem doći do objekta svoje fascinacije – loptice za picigin.

Kako to već u eri mobitela biva, netko je susret bliske vrste i ovjekovječio pa su pored vijesti o događaju u medijima završile i ne baš oku ugodne fotografije: žena sjedi okružena četvoricom grmalja, a jedan od njih hvata je za gušu.

Tko je kome prvi što rekao i tko je sve moga imati više takta, postalo je posve nebitno. S plaže Resnik odaslana je užasno ružna slika našeg turizma.

'Nije dobra majka jer je ugrozila svoju djecu'

Iako je većina domaćih ljudi osudila ovaj događaj, poneki i navodeći da to nasilje piciginaša na resničkoj plaži traje godinama, svjesni kako im i najmanja negativna reklama čini štetu, bilo je i onih punih prijekora za ženu koja se svađa s nasilnicima, koja 'ne zna kad se triba maknut', koja 'nije dobra majka jer je ugrozila svoju djecu (kao da nema drugih plaža)' i koja 'misli da plaćanjem ljetovanja u dvanaest rata može mijenjati običaje lokalaca' koji, opet, 'žive za picigin', jer picigin je 'kulturna baština i gospoja se tribala maknit'. Šlag na tortu objavljena je insajderska informacija, navodno dobivena od konobara hotela u kojem je turistica odsjela, a govori o broju piva koje dotična dnevno popije. Vrlo profesionalno, nema što.


Zamislite sad da uplatite sedam dana odmora za svoju obitelj, a netko vam u javnost iznese cjelokupan tjedni menu i količinu hrane koju ste u sebe utrpali, vrstu i količinu alkoholnog pića koje ste chillajući popili. Biste li se vratili na isto mjesto?

Osobito je bilo ružno za čitati omalovažavanje domaćih gostiju koje nazivaju sirotinjom koja navodno troši samo kad 'kupuje pastu u Tommyja', a smještaj u hotelu plaća u dvanaest rata. Riječju, takav je gost  nepotreban, jer se sasvim lijepo živi od stranaca koji, usput rečeno, valjda obožavaju gledati ocvale lokalne piciginaše.

Kao da smo zaboravili kako je lopta okrugla. Kako se začas stvari bez nekog njihova utjecaja mogu promijeniti nagore pa je onda pametno potruditi se da sam ne utječeš na takve promjene.

Dalmacijo, zaboravljaš kako je bilo bez deviza i stranaca

Izgleda da smo zaboravili ratne godine devedesetih i Dalmaciju koja je željno iščekivala da joj na ljetovanje dođe barem trećina istarskih gostiju.

Osobito su Kaštela to kroz povijest itekako osjetila: strmoglav je bio put od pitoresknog ljetovališta do zaljeva zagađenog industrijom kojem su školjke otežale od žive i olova, a turisti rekli laku noć. I sad kad su se gosti vratili, nisu zaslužili ovakav tretman, ma otkud dolazili, ma kojom valutom plaćali hotelski smještaj, pa bilo to i na dvanaest rata.

Već sutra se može i na našoj obali dogoditi neka Nica ili neki Amatrice i Accumolija, neka rijeka imigranata sa šatorima na gradskim rivama, pa ćemo, oj živote, plakati za turistima, a turista biti neće.

Zašto onda biti bahat prema klijenteli koja je donosila prihode i onda kad su drugi zaobilazili Dalmaciju u širokom luku – u vrijeme Domovinskog rata? Nije to tako davno bilo, ali se izgleda zaboravilo.

Evo nas godinama slomljenog gospodarstva. Uništili smo sve na čemu smo počivali. Glavom iznad vode drži nas bogomdana obala i sunčano vrijeme. Pomalo je bahato misliti kako je ljudski faktor tu nebitan, jer će turisti dolaziti ma koliko se prema njima neljubazno i neprofesionalno ponašali.

Niste nemoćni, prestanite lagati svojim gostima

Godinama nam iznose iste primjedbe. Konobari varaju, stanovnici nedovoljno ljubazni, trgovci bez osmijeha, bacamo svuda smeće, prometni kaos, apartmani nisu takvi kakvima su ih su ih vlasnici predstavljali. Ali mi radije slušamo pohvale pumpajući ego i diskvalificirajući svakoga tko nam uputi konstruktivnu kritiku.

Vratimo se Kaštelima i hotelu Resnik. Da ovakvo ponašanje piciginaša prema gostima, a osobito tzv. domaćim gostima, nije incident već kroničan slučaj, svjedoče brojni Kaštelani, ali i izjava direktora hotela Draška Babića koji je novinarima Slobodne Dalmacije izjavio kako nije upoznat s konkretnim incidentom, no da je o problemu piciginaša s policijom razgovarao još prošle godine, a onda dodao:

'To je grupa ljudi od kojih pedesetak godina i nije mi jasno da se tako ponašaju. Ponavljam, vrlo nam je žao, ali smo uistinu nemoćni.'

No jesu li zaista nemoćni?

Ne, nisu. Imaju moć učiniti jednu stvar - ispravnu i učinkovitu, a ta je ne lagati svojim gostima.

Djeca su važnija od vašeg picigina

Naime, na službenoj stranici hotela Resnik stoji: 'Položajem odmah pored obale mora s vlastitom plažom', pa onda još jednom: 'Hotelski kompleks se sastoji od bungalova, paviljona i drugih objekata s hotelskim sobama, smještenih uz morsku obalu s vlastitom plažom u duljini od približno 1.000 metara.'

Za početak, neka se ne kite perjem koje nemaju i to će biti sasvim dovoljno. Tako će se izbjeći neugodne situacije u kojima turiste s malenom djecom, uvjerene kako su izabrali idealno mjesto za svoj godišnji, stresiraju bliski susreti s četiri balvana koja se bacakaju u zanosu evociranja 'nematerijalne kulturne baštine'.

Jer, možda je nekome picigin život ili atrakcija koju turisti vole gledati, ali je istodobno i igra koja može biti vrlo opasna za djecu u okolini. A, vjerujte, turistima su puno važnija njihova djeca od nečije strasti za lopticom.

Ako je Kaštelanima imalo stalo do ugleda svoga mjesta kao turističke destinacije u kojoj je gost zaista dobrodošao, riješit će ovaj problem. Ako ne, ubrzo će shvatiti da prirodne ljepote nisu dovoljne i da se loš glas širi brže od dobra.

Da citiram jednog od onih koji je svjestan štete koja je nastala u okršaju igrača s turisticom:

'Neka lipo gredu na guvno, nek tamo ojkaju (i to je zaštićena nematerijalna baština, op. a.) a ne fureštima izvrtat kosti na plažan.'