EKSKLUZIVNO

Donosimo ulomak iz romana slavnog Quentina Tarantina: Brandy je bila rođeni ubojica i svog suparnika sredila je u manje od minute...

21.01.2022 u 11:10

Bionic
Reading

U nakladi kuće Stilus i prijevodu Mirne Čubranić, u Hrvatskoj je ovih dana objavljen Tarantinov roman 'Bilo jednom u Hollywoodu', temeljen na njegovom istoimenom filmu nagrađenom s nekoliko Oscara, u kojem su glavne uloge ostvarili Leonardo Di Caprio, Brad Pitt i Margot Robbie. Knjigu su kritičari opisali kao 'urnebesno zabavnu, brutalnu i pomalo šokantnu'

Piše: Quentin Tarantino (s engleskog prevela Mirna Čubranić)

Nakon što je postao udovac, Cliff do kraja života više nikad nije imao ozbiljnu vezu. Jebao je komade. Uživao u prednostima filozofije slobodna pička / slobodna ljubav, koja je bila popularna u kasnim šezdesetima. Ali nije imao nijednu ozbiljnu djevojku i definitivno nije imao više nijednu suprugu. No u njegovu životu ipak je postojalo jedno stvorenje ženskog roda koje je volio i koje je voljelo njega: Brandy, ženka pitbula crvenkastosmeđe dlake, spljoštene glave i savijenih ušiju.

(…)

Ulazna vrata prikolice naglo se otvaraju i na njima stoji Cliff Booth u svom traper-ruhu Billyja Jacka. Kao i svake večeri kad Cliff dođe kući, Brandy se izbezumi. Cliff, koji je strog prema njoj („voli čvrstu ruku“, kaže Ricku), dopušta joj da skakanjem po njemu dade oduška svom uzbuđenju. Ali večeras Cliff ima slasno iznenađenje za svoju malu damu. Cliff i Rick danas su ručali u restoranu Musso and Frank, kaskader je pojeo goveđi odrezak i cijeli dan nosio kost u džepu svoje Levi'sove jakne, zamotanu u restoranski bijeli platneni ubrus. Daje Brandy nekoliko trenutaka da mu sretnim skakutanjem poželi dobrodošlicu pa joj strogo kaže: „U redu, sjedni.“ Kuja sjedne na stražnje noge i podigne njušku prema njemu. Sad kad je njezina pažnja usmjerena samo na njega, Cliff iz džepa svoje frajerske traper-jakne izvadi bijeli platneni ubrus s mesnatom kosti.

„Vidi što imam za tebe“, zadirkuje ju.

Nešto za mene, misli Brandy.

„Raspametit ćeš se“, kaže Cliff odmatajući kost. Kad kost izviri iz bijelog platna, Brandy uzbuđeno skoči na stražnje noge i pritisne prednje šape o Cliffov struk. Cliff se nasmije njezinoj zahvalnosti. Ženu možeš odvesti u Musso and Frank, naručiti isti prokleti odrezak i uz njega bocu crnog vina pa sve to zaokružiti kriškom torte od sira, a ne bi pokazala ni približno ovoliko zahvalnosti. To samo potvrđuje Cliffovu teoriju o ženskoj koristoljubivosti. Cliffova je teorija da je ono što drugi nazivaju udvaranjem samo prokleta transakcija. Djevojke će radije izaći s bogatim pizdunom kojem je svejedno koliko će potrošiti nego sa zaljubljenim glupanom koji je štedio za taj izlazak i na nju troši svoj posljednji dolar.

Ali ova cura nije takva. Pruži joj dar, a kuja skoči i uhvati kost moćnim zubima. Cliff pusti kost, a Brandy se povuče u kut prostorije na svoj mali jastuk i u miru je glođe.

Zanimljiva je priča kako su se Cliff i Brandy upoznali. Otad je prošlo malo više od dvije godine. Cliff je sjedio u svojoj prikolici iza drive-in kina u Van Nuysu kad mu je zazvonio telefon. Na drugoj strani linije bio je njegov vječno dekintirani prijatelj kaskader Buster Cooley. Cliffu je dugovao tri tisuće dvjesto dolara. Taj iznos nakupio se u prethodnih pet ili šest godina. Četiristo dolara ovdje, petsto pedeset ondje. Cliff je svom prijatelju prvi put posudio nešto gotovine u vrijeme kad je imao više novca nego ikad. Zahvaljujući partnerstvu s Rickom, dublirao je glavnog glumca u nekoliko akcijskih filmova. Rick se sad žali i kuka zbog tog vremena, ali Cliffu su to bili najbezbrižniji dani. Dotad je uvijek krpario od danas do sutra i nije mogao vjerovati da prvi put u životu stvarno ima love. Njegova velika kupovina bio je zgodan mali brod na kojem je živio i držao ga usidrenog u Marini del Rey. U tim danima kad je bio pri lovi Cooleyju je posudio većinu gotovine. Da se razumijemo, Cliff nije bio idiot; Cooley ga je možda iskorištavao, ali nije mu muljao. Svaki put kad je Buster posudio novac od njega, stvarno je bio u frci. Ponovno su mu željeli zaplijeniti automobil ili televizor, izbaciti ga iz stana, morao je platiti troškove na kartici za benzin Union 76, polog i najamninu za prvi mjesec u novom stanu. Buster Cooley možda je bio žicar, ali nije bio prevarant. Da je imao love, vratio bi Cliffu dug i Cliff je to znao. Nije imalo nikakva smisla da ga Cliff nazove i izvrijeđa. Kao prvo, novac tako ne bi nimalo brže dobio; kao drugo, Buster bi ga otad samo izbjegavao; i kao treće, prije ili poslije njih dvojica naletjet će jedan na drugog (Los Angeles je mali grad). A da pritisne Cooleyja i Cooley ga nakon toga izbjegava, kad bi naletjeli jedan na drugog, Cliff bi ga morao prozvati zbog toga. A tad stvari između dvojice muškaraca kao što su oni mogu brzo postati ružne. Cliff je znao da će mu Buster, ako se ikada domogne gotovine, dati barem dio. Zato se u mislima davno oprostio od novca koji mu je posudio. Iako bi mu, naravno, taj novac sada dobro došao, još uvijek je bio sretan što je mogao pomoći starom prijatelju. Možda ne s iznosom od tri tisuće dolara, ali, hej, da si tad to nije mogao priuštiti, ne bi mu posudio toliko.

Zbog toga se Cliff ugodno iznenadio kad je s druge strane telefonske slušalice čuo Cooleyjev glas. A još se više iznenadio kad ga je Buster upitao može li doći k njemu u Van Nuys. Nekih sat vremena poslije Busterov crveni Datsunov kamionet iz 1961. zaustavio se pred Cliffovom prikolicom. Cliff je starog prijatelja ponudio pivom i kad je svaki otvorio svaki svoju limenku Old Chattanooge, Cooley je spomenuo novac koji mu je dugovao. „Ona tri soma koja ti dugujem…“

„Tri i dvjesto“, ispravio ga je Cliff.

„Tri i dvjesto? Jesi li siguran?“ upitao je Cooley.

„Sto posto“, odgovorio je Cliff.

„Okej, ti znaš najbolje. Tri soma i dvjesto. Što se tiče te love, nemam je.“

Cliff nije odgovorio, samo je popio gutljaj piva.

„Ali ne očajavaj, imam nešto bolje“, nastavio je Cooley.

„Nešto bolje od tri tisuće i dvjesto dolara u zelenim američkim novčanicama?“ sumnjičavo je upitao Cliff.

„Definitivno“, samouvjereno je odgovorio Cooley.

Cliff je znao da su od novca bolji samo analgetici, pa ako Cooley sa sobom nije donio kovčeg ibuprofena, nije bio zainteresiran.

„Reci mi, molim te, što to imaš, a bolje je od love?“

Cooley je trznuo palcem prema vratima i rekao: „Izađi i pogledaj.“

Dvojica muškaraca izašla su iz prikolice sa svojim limenkama Old Chattanooge u rukama i Buster je odveo Cliffa do kamioneta. U žičanom kavezu u tovarnom prostoru kamioneta stajala je Brandy.

Iako je Cliff volio pse, pogotovo ženke, a Brandy je bila zgodna cura, isprva nije bio zadivljen.

„Želiš mi reći da ova kuja vrijedi tri soma i dvjesto dolara?“ sumnjičavo je upitao.

„Ne“, osmjehnuo se Cooley. „Ne vrijedi tri soma i dvjesto. Vrijedi negdje između sedamnaest i dvadeset somova“, dodao je široko se osmjehujući.

„Stvarno?“ Cliff je bio sumnjičav. „Zašto?“

„Ta kuja najbolji je borbeni pas na ovoj strani jebene zapadne hemisfere“, s uvjerenjem je odgovorio Cooley.

Ta je izjava podignula Cliffove obrve.

„Može se boriti protiv svih suparnika“, nastavio je Buster. „Pitbula, dobermana, njemačkih ovčara, dva psa odjednom, svejedno je. Sa svima će pomesti pod.“

Cliff je pogledao kuju u kavezu i nijemo je procjenjivao, dok je Buster govorio dalje. „Ova kuja nije samo pas. Ona je novac u banci. Ona je kapital kad god ti je potreban. Ona je kao da imaš pet kaskaderskih konja!“

Kaskaderski konj je konj koji je dresiran da padne, a ne ozlijedi se i ne preplaši se. A u Hollywoodu koji je snimao stotine vesterna i televizijskih emisija, ako si imao konja koji zna pasti i ponovno ustati, bio si vlasnik male tiskare novca. Zaraditi lakše od tog mogao si samo ako ti se posrećilo da ti je dijete glumačka zvijezda.

„Sjećaš se Neda Glassa?“ podsjetio je Buster Cliffa. „Imao je onog kaskaderskog konja, Blue Belle?“

„Da, što s njim?“

„Sjećaš se koliko je love zaradio na toj glupoj kobili?“

„Da“, sjetio se Cliff. „Zaradio je malo bogatstvo.“

„Ova kuja je“, Buster je pokazao prstom na kuju u kavezu, „kao četiri Blue Belle.“

„U redu, Busteru, slušam“, rekao je Cliff. „Što predlažeš?“

„Čuj, keš ti ne mogu dati“, iskreno je rekao Cooley. „Barem ne tri soma dolara. Ali mogu ti dati pola udjela u ovom Sonnyju Listonu* među psima.“

Cliff je slušao dok je Buster objašnjavao svoj plan. „Imam soma i dvjesto dolara. Prijavit ćemo je za borbu pasa u Lomiti. Kladit ćemo se na nju s tih soma i dvjesto, i samo sjediti i gledati je na djelu. Kad je vidiš u akciji, shvatit ćeš njezin potencijal. Nakon toga ćemo je voditi po borbama, uložiti zaradu u nove oklade i do šeste borbe mogli bismo imati petnaest somova svaki.“

Cliff je znao da mu Cooley ne mulja. Vjerovao je sve što mu je upravo rekao. Ali Cooley je to prodavao kao sigurnu stvar, a Cliff nikad nije vjerovao u sigurne stvari. Osim toga, borbe pasa bile su ne samo odvratne nego i nezakonite, i jednostavno je previše toga moglo poći po zlu.

„Isuse, Busteru, ne želim borbe jebenih pasa, želim svoj novac. Ako imaš soma i dvjesto za okladu, zašto mi ih jednostavno ne daš?“ predložio je Cliff.

Buster je iskreno odgovorio: „Zato što i ti i ja znamo da, ako ti sad dam tih soma i dvjesto, to će biti sve što ćeš ikad dobiti. Ne želim ti vratiti trideset pet centi za dolar“, naglasio je Buster. „Bio si ljudina kad mi je trebala pomoć i želim da zaradiš! Barem pođi sa mnom na prvu borbu u Lomiti“, cjenkao se. „Barem pogledaj kako se bori. Vjeruj mi, Cliffe, to je nešto najuzbudljivije što si ikada doživio. Kad ona pobijedi, imat ćemo dva soma i četiristo dolara. Ako ne želiš nastaviti, ta dva soma i četiristo bit će tvoji.“

Cliff je otpio još jedan gutljaj piva iz limenke promatrajući malog snagatora u žičanom kavezu.

„Poznaješ me i znaš da ti ne muljam. Ako ja to kažem, znaš da vjerujem u to. Zato mi vjeruj, ova kuja može pobijediti, barem u prvoj borbi.“

Cliff je ponovno pogledao malu kuju u kavezu pa kujina sina koji je stajao ispred njega s limenkom piva u ruci. Tad se podbočio rukama o bedra, da mu lice bude u visini psa s druge strane žice. Cliff i kuja netremice su se promatrali, nadmećući se tko će duže izdržati. Kad mala dama više nije mogla podnijeti muškarčev moćni pogled, zarežala je i skočila prema Cliffu. Žičana mreža spriječila je pseće zube da probuše Cliffovo zgodno lice. Cliff Booth se okrenuo i pogledao Bustera Cooleyja. „Kako se zove?“

Cliff, Buster i Brandy otišli su na tu prvu borbu u Lomiti. I sve što je Buster rekao obistinilo se. Brandy je bila rođeni ubojica i svog suparnika sredila je u manje od minute. Te večeri zaradili su dvije tisuće i četiristo dolara. Cliff nije mogao vjerovati koliko je nevjerojatno uzbudljivo bilo to iskustvo. Jebeš Kentucky Derby, pomislio je, ovo je najuzbudljivijih četrdeset pet sekundi u sportu.

Navukao se.

Sljedećih šest mjeseci odlazili su na borbe pasa diljem okruga Los Angeles, Kern i Inland Empire. Prijavili su Brandy za borbe u Comptonu, Alhambri, Taftu i Chinu. Brandy je pobijedila u svakoj toj borbi i većinu njih lako je dobila. Samo je nekoliko puta bila ozlijeđena, a čak i tad ne previše ozbiljno. Kad god je bila ozlijeđena, dali su joj dovoljno vremena da se oporavi. Ali nakon prvih pet borbi, u kojima se Brandy činila nepobjedivom, oklade su postale više, a konkurencija žešća. Nove borbe odvele su ih u Montebello, Inglewood, Los Gatos i Bellflower. Brandy je još uvijek pobjeđivala, ali borbe su bile znatno duže i krvoločnije, a njezine rane mnogo ozbiljnije, što je značilo da joj je trebalo znatno više vremena da zacijeli.

To je bio nedostatak. Prednost je bila ta da su opasniji protivnici značili više novca kad Brandy pobijedi.

Nakon devet borbi Cliff i Buster zaradili su oko četrnaest tisuća dolara svaki. Ali Buster, koji je znao prepoznati dobru stvar kad je konačno nabasao na nju, u svojoj je glavi zacrtao određen broj. Dvadeset tisuća dolara za svakog od njih. Nakon toga Brandy se može povući iz borbi. No onda je u svojoj desetoj borbi, u San Diegu, kad joj je protivnik bio pitbul po imenu Caesar, Brandy zadobila gadne ozljede. Borba je bila prekinuta, bez pobjednika. A Cliff je znao da je za Brandy bila prava sreća što se to dogodilo. Jer da se borba nastavila još dvadeset minuta, Caesar bi je ubio. I u ratu i u miru, Cliff je vidio ljude koje je volio rastrgane na komade. Ali bol koju je osjećao gledajući kako Brandy trpi mučenje od opakog Caesara bila je više nego što je mogao podnijeti.

Zato se zaprepastio kad je Buster prijavio Brandy za još jednu borbu u Wattsu, protiv muškog čudovišta po imenu Augie Doggie, prije nego što se posve oporavila od prethodnih ozljeda.

Ali Buster je bio siguran u sebe. „Čovječe, obećao sam ti dvadeset somova i dvadeset sam obećao sebi, a sad smo na korak od njih! Ovo će biti zadnja jebena borba!“

„Naravno da će biti zadnja jebena borba!“ dreknuo je Cliff. „Nema šanse da ona u svom stanju pobijedi onu zvijer Augieja Doggieja.“

„Upravo je to ono najbolje“, uzbuđeno je rekao Buster. „Znamo da neće pobijediti. Ali ima reputaciju nikad poražene. Prijavit ćemo je za borbu i kladiti se na njezina protivnika.“

Tad je Cliff nasrnuo na Bustera…

Piše: Quentin Tarantino

S engleskog prevela Mirna Čubranić

Stilus knjiga