Kavanski đir

Portal

Objavljeno: 18.06.2012 09:33 / Andrija Škare

Foto: Ostale fotografije Shutterstock / bl

Stvarno je interesantno kako svaki put kada netko spomene ime ovog kafića pomislim na ono prvo, osnovno značenje riječi 'portal', na vrata, a ne na internetsku stranicu iako mi u svim drugim situacijama baš internet prvi pada na um. Tko će znati, možda je to zato što je ovaj Portal, sada s velikim početnim 'p', tu bio i prije interneta, znali smo za Portal puno prije nego što smo znali za portale

Vrata, dakle. Ili, preciznije, ulaz. I to posebno naglašen. Često se ova imenica spominje i u sintagmi 'portal u drugi svijet', čudotvorna vrata iza kojih ništa nije isto, iza kojih počinje neka druga stvarnost. Ne možeš ne imati očekivanja kada ti takve stvari skakuću po glavi. No, Portal nije ta vrsta portala, iza njegovih vrata ovaj je svijet, isti kao i s druge strane vrata, samo možda malo mekših rubova zbog dima cigareta, malo glasniji i malo više ustreptao, ali sumnje nema, to je baš ovaj naš svijet, niti jedan drugi. I to uopće ne mora biti loše.

Cijene: s obzirom na lokaciju u dobrom dijelu Tkalčićeve (da, stvarno, kao da Tkalčićeva ima loš dio kada je o birtijama riječ) sasvim umjerene, razumne. Kava s mlijekom je osam kuna, čaj je kunu više, a kola je 12. Decilitar vina, svejedno bijelog ili crnog (cjenik ne precizira o kojim je vinima riječ, ali bijelo je solidno) stoji osam kuna, a gemišt je trinaest. Osam je i pelinkovac i druge domaće žestice, a rakije (biska, medica, smokva…) čiji val popularnosti ne splašnjava tu su okruglih deset. Veliko Karlovačko je 14, veliko Velebitsko kunu više, a od pivskih eskapada tu možete pronaći Desperados, ono pivo s okusom tekile koje je sve popularnije po zagrebačkim lokalima iako se ja tom trendu ne mogu načuditi i Paulaner (pola litre 24 kune).

Interijer: utilitaran i nekako tipično birtijski s neznatnim naznakama šarma i identiteta. S prostorom se tu ponašalo mudro, iskorišten je svaki milimetar, ako ima mjesta za još jedan stolac onda će se bome pronaći i mjesta za još jedan stol, a ako smo uspjeli ubaciti i njega, smjestit ćemo nekako pored njega još jedan stolac i onda još jedan i…Prvi vas ulazak u Portal može iznenaditi jer je raspored prostorija primjereniji za stan nego za kafić (možda to originalno i jest bio stan, čak vjerojatno) i koliko god to u stambenom kontekstu bilo samorazumljivo, ovdje vas te pokrajnje prostorije koje iskrsavaju naizgled bez logike mogu pomalo i zbuniti pa vam se može učiniti da ste došli u neki mini labirint, ali nema straha, već nakon pet minuta uspjet ćete pohvatati sve i shvatiti da je riječ samo o dojmu, ne o realnosti.

Stolovi i stolci su tipični, ništa posebno, tek se u onom drugom dijelu koji gleda na Kožarsku može pronaći poneki komad namještaja koji izgleda kao da je kupljen na Hreliću, a kakvi su sada iznimno moderni, barem kada je unutarnje uređenja kafića u pitanju. Na prozorima su slatki zastori, po zidovima se može pronaći poneki koncertni plakat, a sva je prilika da ćete se naći oči u oči s Marilyn Monroe i Jimom Morrisonom, oko šanka su polijepljeni izresci iz novina, na zidovima su i neke metalne vaze iz kojih uglavnom viri suho cvijeće ili šibe, zidovi su obojani u pastelne boje, ali one slabo ulaze u oko jer je dosta mračno, prozori su mali, tako se nekada gradilo.Interijer, dakle, nije ništa posebno, ništa oko čega bi se trebala dizati posebna graja, ali ugodno je, to su uspjeli postići. Možda i nije važno kako točno, važno je da jesu.

Usluga: profesionalna do kraja, stvarno znaju posao. Vjerojatno nećete dobiti poriv ulaziti s njima u odnos koji bi nadilazio onaj gost-posluga, ali sve želje će vam biti ispunjene i to brzo. Neki su mislili da će se stvari pokvariti kada je otišao legendarni Darko koji je na drugoj lokaciji reaktivirao svoj nekoć popularan kafić, ali promjene nema, osmijesi i brzina i dalje su tu, odnos uzajamnog poštovanja, ali bez prisnosti, baš kako treba.

Klijentela: ah, Tkalča. Teško je u ovakvoj ulici imati kafić čija bi publika bila do kraja profilirana, svi idu svuda, miješaju se i prelijevaju i većina Zagrepčana tu ima par mjesta koja baš voli, nekoliko koja izbjegava i more onih prema kojima je posve ravnodušna, u koje može zaći ako splet okolnosti tako podijeli karte.

Portal dosta ljudi voli. Generalizirati je nemoguće mada bi za ovu priliku čak i bilo potrebno, ali slično kao u Funku ili Cici, i ovdje većina gostiju nije od tipičnih pohoditelja Tkalče i svih stereotipa koji ih prate. Ljudi ovdje naime djeluju kao da znaju zašto su sjeli baš u ovaj kafić, a ne u neki drugi.
Portal vole studenti i, generalno, opuštena mladež kao i oni čija je glazbena i svaka druga pozicija između prvih Portalovih susjeda, Funka na zapadu i Melina na istoku. Eto, baš se zgodno poklopilo da je Portal i geografski točno u sredini, hura.

Sanitarije: retro, ali iskoristive. Minus je što se vrata onog dijela gdje je školjka ne daju zaključati i to što je prilično usko pa ako jedna osoba čini svoje pri pisoaru ona druga koja želi proći do školjke mora je okrznuti ma koliko tanušna bila. Plusovi su postojanje prozora i respekt koji se odaje mladim uličnim umjetnicima koji su baš tu odlučili ostaviti svoj trag u vidu stickera, tagova ili zgodnih črčkarija. Može biti poštovanje, a može biti i indolencija, ali meni se sviđa što se radovi ne diraju, postojani su. Neka toga, djeluje autentičnije.

Pisoar je u vrijeme Europskog prvenstva oplemenjen i onim potpuno idiotskim golom za pisoare. Idiotskim, ali zabavnim. Muškarci će znati cijeniti.
Posebna prednost: terasa. Divna, velika, široka. Kao stvorena za promatranje prolaznika, što i jest jedna od najboljih i najvažnijih kavanskih rekreacija, pogotovo u ulici kao što je Tkalčićeva.

Posebni nedostatak: često je gužva. Po zimi taj problem ima dodatnu dimenziju u vidu gustog duhanskog dima, a ljeti je samo ponekada teško pronaći slobodan stol, a ako ga pronađete, konobara ćete možda čekati mrvicu dulje nego što ste se nadali. Nije im lako.

Napomena: stube kojima se s terase penjete u kafić prilično su strme, ne dopustite im da vas zavaraju. Rukohvat nije za kukavice, rukohvat je za sve.
Summa summarum: u Tkalči se nije lako izboriti za goste, a posebno ne za stalne goste. Portalu je to ipak nekako uspjelo. Vjerojatno je određena doza ležernosti, lagahne ugode i domaće atmosfere ono što privuče ljude pa se krenu vraćati. Kućni ugođaj, to je tajna, ne toliko da se poželite izuti i potražiti papuče, ali sasvim dovoljno da se ne morate osjećati kao da vas svi gledaju i bojati se da ne načinite neki pogrešan pokret, prava mjera. Sedam od deset. Bilo bi i više da se ne primijeti igranje na iskustvo, na rutinu.
Portal Facebook

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu