Strip

20 godina Kvadrata

Objavljeno: 16.02.2013 11:20 / Saša Čobanov

Foto: Promo fotografije Promo / Kvadrat

Još donedavno, strip je kao masovni medij i, na koncu, kao jedna od priznatih umjetnosti kod nas bio na umoru - ponižen, banaliziran, protjeran s velike scene i gurnut na margine, u geta malobrojnih fanatika koji ne odustaju

Rekonzervatizacija javnog ukusa i oseka kulturne politike s početka devedesetih stvorili su prostor koji su popunili kulturni mediokriteti čijim okoštalim glavurdama nikako nije bilo jasno da se među nekim šarenim koricama često krije veće blago nego u mnoštvu smeća domaće i svjetske književne produkcije.

No, na sreću, posljednjih godina stvar se mijenja. Vrhunskih izdanja je više no ikad i katalog devete umjetnosti na hrvatskom jeziku, kroz dugo razdoblje od 20. stoljeća uglavnom ispunjavan stripom masovne proizvodnje i dvojbene vrijednosti, posljednjih je godina sve respektabilniji, pun globalnih strip klasika koji su svoj utjecaj duboko protegnuli kroz pop kulturu i suvremenu umjetnost.

Naravno, za to su najzaslužniji izdavači, ponajprije Fibra (bez sumnje najagilniji i najkvalitetniji izdavač stripa u ovom dijelu Europe), no i drugi poput Bookglobea, Tina ili pak Strip-Agenta u korak prate Fibru.

A o stripu se napokon počelo pisati, pisati i tumačiti ga onako kako on zaslužuje. U kritikama, recenzijama i esejima o stripu sve više iščezava kompleks dokazivanja neinferiornosti u odnosu na 'ostalu kulturu', ustupajući mjesto imanentnim pokušajima vrednovanja. Srećom, počinje se izbjegavati i dugogodišnja tendencija zatvaranja u medijski geto u kojem 'medijski djelatnici' sami sebe zavaravaju da se mogu u potpunosti emancipirati od ostalih vrijednosti povijesti kulture, da bi samozadovoljno formirali svoje, potpuno samosvojne, vrijednosne kriterije iz vakuuma geta.

Ipak, možda najvažnije mjesto u panteonu svih onih koji su zaslužni za revitalizaciju stripa i njegovu renesansu u Lijepoj našoj zaslužuje Vjeko Đaniš. Taj mali privatni izdavač, kolekcionar i entuzijast iz Bizovca već puna dva desetljeća izdaje Kvadrat. Taj kultni časopis o stripu i o teoriji stripa u kojem smo znali čitati neke tekstove koji su bili uzbudljiviji i čarobniji i od samih stripova zbog kojih su i pisani, ovih dana slavi svoj dvadeseti rođendan. Pa smo u to ime odlučili porazgovarati s njim.

20 godina Kvadrata - kako je sve počelo?

Negdje 1989. godine u Osijeku smo osnovali udrugu ASA – Asocijacija strip autora i pokrenuli magazin Bang čiji sam bio urednik. Nakon prvog broja, koji je dosta dobro primljen, krenuli smo u realizaciju drugog, međutim zapuhali su vjetrovi rata i udruga je prestala raditi. Godine 1992. pokrenut je Salon hrvatskog stripa u Vinkovcima i ja sam na brzinu, od dijela materijala prikupljenih za Bang, odlučio pripremiti fanzin i nazvati ga Kvadrat. Mislim da ime sve govori i ne trebam posebno objašnjavati.

U jesen te godine predstavljen je prvi broj koji je u cijelosti bio fotokopiran samo je na naslovnici nanesena još jedna boja sito tiskom. Sjećam se još svih detalja i načina pripremanja pojedinih brojeva. Najprije sam tekstove, koje mi je pripremao na računalu jedan prijatelj, izrezivao u šlajfne i lijepio između njih ilustracije i fotografije, izrađivao tzv. špigl. Tada je kompjutor bio san snova i ja ga dugo nisam mogao priuštiti. Nakon toga sam tražio gdje fotokopirati stranice u nekoliko stotina primjeraka. Iz broja u broj mijenjao sam kopiraone jer bi se strojevi redovno pregrijali i rikavali pa mi nitko nije htio kopirati sljedeći broj.

Nakon fotokopiranja svake stranice, kod kuće smo supruga, kćerka i ja, hodajući oko kuhinjskog stola gdje su bile odložene pojedine stranice, slagali svaki broj i ručno ga klamali. Nakon toga pakirali smo ih u kartonske ovitke, ispisivali adrese pretplatnika i nosili na poštu. Do svog petog broja Kvadrat je izlazio tom tehnikom, rekao bih u manufakturi, ali je svakim novim brojem imao sve više stranica. Kada je prvi broj tiskan bilo je lakše ali sam izgubio taj topli kućni osjećaj stvaranja časopisa i apsolutne kontrole njegovog nastanka. Toj nezgrapnoj tiskovini nitko normalan, pa ni ja sam nije predviđao dug vijek ali eto, odužilo se punih 20 godina.

Što je zapravo Kvadrat, za one koji nisu nikad čuli, a takvih je nažalost puno?

Kvadrat je teorijski časopis koji se bavi kulturom stripa, znači časopis za strip, a ne neki strip magazin ili revija, kako ga često nazivaju. Zamislio sam ga po uzoru na neke francuske i američke tiskovine kao što su nekadašnji Glenatov Schtroumpf te Comic Journall, ali je na mene utjecao i nekadašnji Pegaz pa i Strip Art. Putem ovog časopisa cilj mi je prije svega popularizirati strip kao umjetnost te odati priznanje ovoj kod nas marginaliziranoj profesiji i konačno stimulirati hrvatske autore.

Je li činjenica da živiš u Bizovcu, dakle van žiže događanja, ikako utjecala na rad na Kvadratu?

Sigurno da je. Da sam bliže centru, vjerujem da bi mi bilo lakše biti u neposrednom kontaktu sa suradnicima. Jednostavnija bi bila distribucija, lakše bih našao sponzore i niz drugih pogodnosti. Isto tako, vjerujem da bi Kvadrat i puno dinamičnije izlazio. Ipak, danas u vrijeme interneta uspijevam pohvatati sve konce i biti u tijeku svih strip događanja. Po meni, časopis poput Kvadrata se danas može raditi na bilo kojem mjestu u Hrvatskoj, uostalom, provincija nije geografski pojam nego stvar srca, to smo svojim upornim radom moji suradnici i ja sve ove godine i dokazali.

Počiva li sve na tvojem entuzijazmu ili dobivaš potporu nekih institucija?

U početku je sve počivalo na mom entuzijazmu. Nakon petog broja Kvadrat je prihvatio Ogranak MH u mom mjestu kao načelni izdavač, ali sam se od početka pa sve do sada uglavnom sam bavio svim segmentima realizacije, od financiranja do uređivanje i distribucije. Obično se misli da Matica ima novca, ali istina je nešto sasvim drugo.
Svaki od tih malih ogranaka Matice je samostalan i svi muku muče s financijama jer u pravilu ovise o potporama lokalne zajednice. Od 15. broja časopis sufinancira Ministarstvo kulture i na tome sam im beskrajno zahvalan jer bez te potpore teško bi, kao i većina časopisa, opstao sve ove godine.

Kako objašnjavaš činjenicu da je Kvadrat naš daleko najdugovječniji časopis za strip?

Ne samo najdugovječniji nego jedini časopis za strip u Hrvata. Sve ostalo su bili ili magazini, revije ili zabavnici. Sve tiskovine koje su objavljivale strip kod nas morale su biti komercijalne inače bi se brzo ugasile. Znači, bez velikih naklada strip nije mogao preživjeti, a profitom od zarade financirani su druge tiskovine. Kvadrat je preživio 20 godina zato što nikad nije i neće biti komercijalan jer je temeljen na ljubavi i entuzijazmu svih koji radimo na njemu i u tome prije svega leži objašnjenje njegovog dugog trajanja.

Zašto se Kvadrat ne može kupiti na kioscima nego samo u strip knjižarama kojih u Hrvatskoj ima svega par? Zar ne misliš da bi tako više ljudi bilo u doticaju s onim što piše u Kvadratu, dakle sa stripom?

Zbog male naklade. Gledajući kroz povijest ovoga medija kod nas, zbog toga su nestala i većina strip izdanja s kioska. Nekada se strip prodavao u stotinama i desetke tisuća primjeraka a danas se svodi na nekoliko stotina primjeraka. Da bi pokrio distribuciju na kioscima morao bih ga tiskati u par tisuća primjeraka što je veliki trošak koji se nikako ne bi mogao pokriti, a remitenda bi bila velika. Isto tako, pitanje je koliko će tiskani časopisi još uopće izdržati u konkurenciji s internetom pa u ovom trenutku nema smisla ni razmišljati o kioscima.

Svih ovih godina postojanja dolazio sam u krize i dileme treba li se časopis promijeniti pa je u tom smislu bilo i nekih ponuda i prijedloga. Ipak, ostao sam pri svome, Kvadrat je bio i ostat će časopis samo za birane i istinske stripofile i one koji o stripu žele znati više, a takvih nema puno. Drugim riječima svi oni koji ga žele znaju gdje ga mogu naći.

U ovih 20 godina za Kvadrat su pisala mnoga, danas eminentna pera iz oblasti devete umjetnosti iz čitave regije. Kako si ih okupio i na koje tekstove si najponosniji?

Već sam spomenuo, počelo je pokretanjem magazina BANG gdje mi se među prvima priključio Darko Macan i pomagao mi svih ovih godina, jedno vrijeme bio je i pridruženi urednik. Odmah mi se priključio i nikad prežaljeni, pokojni Karim Zaimović. Devla je također u prva dva broja objavio svoje tekstove. Pozvao sam na suradnju sve za koje sam znao da su ikada pisali o stripu.

Od prvog broja tu je i moj prijatelj i dugogodišnji suradnik Željko Pirić koji danas živi u Španjolskoj odakle mi šalje izvanredne priloge. Odazvali su se i Glavan, Gall, Ivanišević te nezaobilazni Alem Ćurin koji je baš u Kvadratu objavio izvanredne eseje o stripu, kasnije kompilirane u knjizi Egostriper.

Pridružio nam se i jedan od najboljih strip kritičara s ovih prostora Zoran Đukanović. Od prvih brojeva javljaju se Mato Pejić i Tomislav Čegir. S posebnim zadovoljstvom moram istaknuti da se baš u Kvadratu svojim sjajnim tekstovima iz povijesti hrvatskog stripa vratio i doajen Rudi Aljinović. Tu su još i Marko Fančović, Vlado Šagadin, Midhat Ajanović, Matko Vladanović, Bojan Krištofić, Danilo Brozović, Miroslav Cmuk…

U zadnje vrijeme javlja se još nekoliko mlađih suradnika, u pravilu gotovo u svakom novom broju pridruži nam se netko nov. Kroz sve ove godine Kvadrat je objavio niz sjajnih, što dužih, što kraćih tekstova, ali ne bih ovdje izdvajao ni jedan prilog posebno, svi su mi oni dragi i zaslužili su svoje mjesto u časopisu. Svim svojim suradnicima sam beskrajno zahvalan i nadam se da će se naša suradnja i u budućnosti nastaviti na zadovoljstvo svih onih koji ga čitaju i kojima Kvadrat nešto znači.

Uz to što izdaješ Kvadrat izdaješ i same stripove, uglavnom remek-djela domaće strip baštine poput Devlića, Kordeja, Ćurina ili Bartolića... Po kojem kriteriju biraš naslove?

Sve je u stvari počelo s Devlićem. Otprilike godinu dana prije nego će nas napustiti, on i ja smo se dogovarali da objavimo u albumima njegov serijal Machu Picchu. Kako zadnji album Armagedon još nije dovršio planirali smo prvo objaviti album njegovih kratkih priča kako bi on dobio vrijeme za završetak Armagedona. Na moje veliko iznenađenje ubrzo mi je poslao većinu materijala za album kojeg je on sam nazvao 'Propuh vremena' po završnoj kratkoj priči koju je trebao nacrtati. Na žalost, nije je uspio nacrtati, ubrzo se pokazalo da je njegovo vrijeme isteklo.

Osjetio sam se dužan ostvariti ono što smo zajednički planirali i tako sam 2007. godine objavio taj prvi album u Biblioteci Kvadrat. Album je jako dobro primljen i shvatio sam da trebam nastaviti tim putem. Odlučio sam, uz pomoć Devlićeve kćeri Dore i supruge Nevenke, u albumima objaviti svu Devlićevu zaostavštinu a onda su se sami po sebi nametnuli i ostali naši vrhunski autori, prvo Kordej, pa Bartolić, Ćurin, Žeželj… Pri tome je važno reći da sam sa svim ovim autorima i prijatelj i objavljivanjem njihovih stripova dijelimo zajedničko zadovoljstvo stvaranja umjetničkih djela, čin je to u kojem svatko od nas mora biti zadovoljan ostvarenim.

Biblioteka Kvadrat je prije svega plod zajedničke ljubavi prema devetoj umjetnosti i na neki način prateće izdanje Kvadrata, ono o čemu pišemo u Kvadratu, putem ove biblioteke i praktično dokazujemo. Prodajom albuma financijski pokrivamo rashode časopisa tako da su ova dva izdanja postala međusobno ovisna i za sada odlično funkcioniraju kao jedno tijelo. Kriterij je prije svega kvaliteta svakog pojedinog albuma i autora i nikada nije i neće u prvi plan doći komercijalnost. Tijekom godina nakupilo se dosta izvanrednih djela hrvatskih autora koji jednostavno vape za objavljivanjem. Zanima me također i stvaranje novih djela te u tom smislu i stimuliranje pojedinih naših autora.

U strip kuloarima se priča da ti i Alem Ćurin radite na izdavanju Alemovog albuma. O čemu se tu radi?

Da, nije tajna. To je Alem i sam najavio u intrevjuu u 26. broju Kvadrata objavljujući prvih dvanaest tabli budućeg albuma radnog naziva 'Veslo ti ne veslo'. Riječ je o izvanrednom djelu u nastajanju na više od stotinu stranica kojim će Alem, vjerujem, potvrditi svoje majstorstvo slikovnog pripovijedanja. Bit će to ujedno i njegov prvi dugometražni album iza kojega će, siguran sam, slijediti još niz iznenađenja kojima će on uvijek na drugačiji nepredvidljiv način šokirati i isprovocirati čitatelje.

Kada je Ćurin u pitanju ništa nije izvjesno, jedina konstanta je kvaliteta njegovih radova. Nakon Kvadrata i Egostripera, ovim novim projektom Alem nastavlja, nadam se u kontinuitetu, ispuštati kosture iz svog prepunog ormara. Ponosan sam što ću mu u tome pomoći, a što to točno znači pokazat će vrijeme koje je pred nama.

Poznato je da je Igor Kordej, možda najveći strip crtač na ovom prostorima, također jako usko vezan za Kvadrat. Reci nam nešto o tome.

O tome bi se moglo dosta reći, ali probat ću ukratko. Po grupi Novi kvadrat, nije tajna, moj časopis je dobio i ime. Igor i ja smo ista generacija pa se valjda dijelom i zbog toga dobro razumijemo, ali i što je najvažnije, volimo iste stvari. On i Devlić su bili prijatelji pa se dio toga prijateljstva pretopio i na nas dvojicu.

Upoznali smo se prvi puta kada sam uređivao reviju 'Stari Mačak' u kojoj sam objavio dvije prve epizode 'Wanderera'. Prije nego će Igor otići u Kanadu s njim sam napravio intervju za Kvadrat. Kada sam htio objaviti prvi album iz Bioblioteke Kvadrat 'Propuh vremena' trebala mi je naslovna, a Igor je odmah ponudio svoju ilustraciju koju je svojevremeno uradio za Devlićev strip Anno Domini.

Nakon toga, pomogao je financijski i realizaciju integrala Machu Picchu te nacrtao i ilustraciju za korice. Uslijedilo je objavljivanje njegove i Djangove kompilacije 'U zoni sumraka'. Prošle godine izašao je 'Wanderer'. Za sljedeću godinu pripremamo još jednu poslasticu za sve njegove fanove, ali o tom-potom… Ovom prilikom zahvalio bih se Igoru na svemu do sada i nadam se da će naša suradnja trajati.

Predviđanja i planovi za budućnost?

Bit ću sretan da održim postojeći ritam izlaženja Kvadrata kao i prateće biblioteke. Naravno, razmišljam intenzivno i o postupnom prelasku na internet jer to je, htjeli mi ili ne, budućnost časopisa. Ne sviđa mi se ova hiperprodukcija kako nakladnika tako i izdanja koja se kod nas događa u zadnje vrijeme jer mislim da bi mogla polučiti negativan efekt. Vjerujem da će se u budućnosti nakladnici profilirati, a izdanja prorijediti te da će ostati samo najuporniji, ali da će se publika povećati.

Za mene će maksimum biti dva broja Kvadrata i nekoliko albuma godišnje. Objavljivanjem stripova domaćih autora pokušavam održati kakvu-takvu ravnotežu između uvoznog i domaćeg stripa. Smatram također da svi mi koji se na bilo koji način bavimo stripom trebamo naći načina kako poticati proizvodnju hrvatskog stripa i na tome ću u budućnosti ustrajati.

Just tweet it

Play of the day

Uvjeti korištenja | Kontakt | Oglašavanje | Promocija | Impressum | Pomoć
© T-Hrvatski Telekom 2013. Sva prava pridržana.
Odaberi temu